Kapetanica Kathryn Janeway – moj uzor


Sjećam se kad svog prvog Treka: Voyager-a. Kasnije su došli drugi (i bolji) ST serijali i filmovi, ali Voyager – to je bila prva ljubav: nesavršena, nisam baš najbolje shvaćala što se tu događa, ali znala sam da me baš dotaklo na neki način i oblikovalo u osobu koja danas jesam. Onako kao što prava prva ljubav izgleda i kako izgledaju promjene koje čini ljudima. A najzaslužnija za to je kapetanica Janeway, centralni lik Voyagera i nju slobodno mogu nazvati svojim životnim uzorom i role modelom jer je toliki utjecaj njezin lik imao na mene.


Voyager sam gledala u formativnim tinejdžerskim godinama, pa to objašnjava dosta stvari ?. Išao je subotom popodne, a ja sam brže bolje obavila subotnje čišćenje i kućne zadatke i samo sam čekala: prvo je išao Beverly Hills (Dylan McKay) i onda Voyager, ultimativni vrhunac TV doživljaja 16-godišnje djevojke u 90-tima! Star trek svijet mi se činio čudan, kaotičan, stalno neka opasnost vreba iza ugla, posada se bori za preživljavanje i općenito je sve stalno na rubu neke propasti. Nema tu one ugodne atmosfere iz TNG i DS9, gdje pratimo život posade na brodu koja ide na promenadu, malo u kantinu, malo u holodek. Doći će opuštenija atmosfera i na Voyager, ali eto, prvi susret sa Star trekom je takav – pomalo sumrak zona.


Serijal Voyager počinje katastrofom, posada Starfleet svemirskog broda se našla odsječena od Zemlje, od svih poznatih institucija, rasa, istraženog svemira, od obitelji i prijatelja. Mnogi nezamjenjivi članovi posade (brodski liječnik i prvi časnik) su poginuli u katastrofi. A tu je još jedan zemaljski brod sa posadom odmetnika (možemo ih smatrati i teroristima) koji se moraju spojiti sa novo okupljenom posadom vrhunskih znanstvenika istraživača, Starfleet štrebera (i tatinog nestaška pilota Toma Parisa). Moraju, jer druge nema ukoliko žele preživjeti u nepoznatom Delta kvadrantu i vratiti se kući (za otprilike 75 godina). U centru toga kaosa je žena, ranih 40-tih godina, kapetanica Kathryn Janeway, koja je tek dobila prvo zapovjedništvo nad manjim znanstveno – istraživačkim brodom, sa planovima za udaju, zaručnikom i psom, sada 70000 svjetlosnih godina daleko. Ovo bi slomilo i „jače“ igrače, ali bome nije neiskusnu kapetanicu, jer je ona u svemu tome ludilu kao okosnicu i kičmu sebi i čudnovatoj posadi postavila Starfleet vrijednosti. Držali su se toga i ponašali kao da je Starfleet Command tu, prigrlili su svoje činove i dužnosti i ponašali se kao pravi časnici. Vjerojatno ih je ta vojna obuka spasila da se ne raspadnu suočeni sa nemogućim povratkom kući.


U takvim okolnostima, Kathryn Janeway nije mogla biti „samo“ kapetan. Daleko od toga da je njezina kapetanska uloga podbacila – ona je vrlo hrabra, donosila je vrlo, vrlo teške odluke bez mogućnosti da se konzultira sa nadređenima, a u susretu sa drugim rasama je pokazala da ima „cojones“, da je lukava, da je diplomatkinja i taktičarka. Janeway je općenito odlično održala red na brodu na kojem posada nije mogla otići na odmor, promijeniti mjesto ako su nezadovoljni, nije bilo mogućnosti da ih posebno nagradi ili kazni, bili su baš zapeli jedni sa drugima, s tim da osnovano nije imala povjerenje prema dijelu Maquija među posadom. Zamislite upravljati sa 150 ljudi u tim okolnostima. Upravo zbog toga, nije mogla biti „samo“ kapetanica, morala je biti i savjetnica, uzor, prijateljica, zamjenska mama. Ne čini mi se da joj je to teško palo, nego je „prirodno“ ušla u tu ulogu. Jako teško mogu zamisliti capt. Picarda koji bi izlazio na kraj sa Neelixom, dadiljao Kes i pustio doktora da se ode u operne vode. Štoviše, ne znam bi li itko mogao povratiti humanost Sedmoj od Devet da nije bilo Janewayičinih živaca i tvrdoglavosti (doktor je tu imao fine-tune). A što se tiče Q-a, vrhunskog bića koje se ponaša kao nezreli napaljeni tinejdžer, jedina ga je Janeway postavila na mjesto kao balavca. „Auntie Kathy“ je nestašnog Q-a dobro ukrotila i jako ju je cijenio zbog toga, možda najviše među kapetanima.


U privatni život svoje posade nije se htjela previše miješati, htjela je da ona i njezina posada održavaju profesionalizam kakav se priliči Starfleet časnicima (pa je morala održati par neugodnih razgovora na tu temu), a opet je bila sveprisutna i uvijek dostupna za privatni razgovor i podršku. Kako je ona održavala tu liniju profesionalne distanciranosti i privatnog prijateljstva je meni fantastično.


Janeway je iskreno bilo stalo do svakog pojedinog člana posade, čak je jednom priliko izvukla „nevidljive“ lower-decks članove posade i išla na away missiju s njima jer je htjela da se svatko osjeća uključenim. Općenito je Janeway pridonjela razvoju svojih ljudi (Kes, Sedma, Kim, Neelix, B’Elana), podržavala ih je na njihovom putu i pustila ih da odu kad je došlo vrijeme. Štoviše, Janeway je u jednom trenutku ponudila posadi da si probaju izgraditi „normalan“ život u koloniji na planetu, dok je s druge strane posadu čekalo provođenje cijelog života (i vjerojatno smrt) na brodu koji putuje dalekoj kući. Nitko nije izabrao ostati, ali im je dala izbor i taj izbor je uvijek bio prisutan, nitko nije bio zarobljenik dužnosti.


Čini mi se da je posebno utjecalo na mene što je Janeway znanstvenica prije svega. Mogla sam se poistovjetiti sa curom koja živi na farmi i voli matematiku, ima sestru, tvrdoglava je, uporna i voli istraživati. Čak sam u akademskim godinama razvila slične navike kao Janewayica, ljubav prema toj magičnoj tekućini (kavi) i učenje i istraživanje u kasnim noćnim satima, često sam potegnula „all – nighter“. Nažalost, nisam imala Boothby-ja, ali ipak nisam išla na Starfleet Academy. Ali ljubav prema znanosti sam dijelila sa Kathryn. U nekim epizodama kada Voyager nailazi na neistražene fenomene u Delta kvadrantu, Janeway se cijelim srcem uključuje u rad znanstvenog tima, skreće putanju sa rute kući i pokušava prikupiti čim više podataka i time pridonijeti primarnoj zadaći znanstveno – istraživačkog broda. Vjerojatno je njezino znanje znanosti i inženjerstva pridonijelo tome da može prepoznati potencijal svemirkih pojava koje bi Voyager mogle „lansirati“ doma.


Kathryn Janeway je vrlo kreativna. Njezin osobni izbor holodeck zabave je biti šegrt kod Leonarda da Vincija jer i sama ima taj renesansni duh i širinu interesa. Uz kreativnost i ljubav prema umjetnosti, Janeway je zadržala svoju (pomalo sputanu) ženstvenost. Ona u početku ima dugu kosu, nosi svilene spavaćice, obožava kupke i čezne za njima dok koristi sonični tuš, ima nježnu i senzualnu stranu koja se, nažalost, nije mogla previše izraziti, jer je izgled kose i izbor odjeće propisan strogim Starfleet pravilima, te ona kao kapetanica ipak mora odavati čvrstinu i gard pred posadom i cijelim Delta kvadrantom. Jedino u trenutcima privatnosti kapetanskih brodskih odaja i holodeka (sjetimo se Michaela Sullivana), vidimo tu njenu žensku ranjivost. Scenaristi nikako nisu htjeli ići u smjeru istraživanje neke seksualne strane Janeweyice, što je stvarno šteta. Lik Seven of Nine je navodno uveden zbog manjka takve komponente, koja je sexy robot, bez ikakve senzualnosti.


U početnim godinama Voyager sage, Kathryn ne misli na ljubav i romantične veze, zauzeta je pukim preživljavanjem i upravljanjem brodom. Povrijeđena je kada saznaje da joj se zaručnik oženio, ali shvaća da je njena posada za Zemljane bila mrtva više od 5 godina i sa neke strane je to closure koji joj je trebao i tek tada vidimo neke romantične epizode sa Janeway. Sa svojim prvim časnikom Chackotiyem od početka ima poseban odnos. Kad joj on neizravno priznaje da ima romantične osjećaje prema njoj, da ju je spreman slijediti gdje treba, gotovo da joj je žao kad se posada vrati po njih dvoje koji su mogli živjeli poput Adama i Eve na rajskom planetu. Međutim, povratkom na dužnost kapetana i prvog časnika, Janewayica nije htjela produbljivati njihov odnos. Mislim da je ovdje pogriješila, da je tu mogla barem mrvicu odstupiti od Starfleet pravila jer ipak je njihova perspektiva bila da postanu generacijski brod i vjerujem da joj nikakav vojni sud to ne bi zamjerio. Epizodu sa Tomom Parisom, kad su njih dvoje evoluirali i razmnožili se u nekoj bari zaboravljam i brišem (nije se dogodilo). Planula je iskrica sa ponekim posebnim pripadnikom Delta kvadranta i iako su njezini „dečki“ bili voljni pridružiti se njihovom putovanju, Janeway to nije željela jer je to smatrala neprimjerenim. Smatram da je to prava šteta jer bi dobili jednu novu dimenziju Star trek kapetana, a ne vjerujem da bi Janeway bila ništa lošija kapetanica da je imala supruga među posadom.


Kad sam kao tinejdžerica gledala Janeweyicu u svim njezinim aspektima kroz Voyager, znala sam – želim biti ona, snažna i sposobna žena, koja je povezana sa svojim osjećajima i sa ljudima oko sebe, te ostaje profesionalac do kraja. Bila mi je inspiracija za neke odluke u životu i trudila sam se postupati sa nekim moralnim kodom kao što je Janewayica radila. Danas, kad sam u godinama bliskima Janewayici kad je prvi put preuzela komandu nad Voyagerom, još joj se više divim. I to najviše zbog ove ljudske komponente i mudrosti koju je imala. Daleko od toga da Janeway nije imala mana, počinila je neke etički upitne stvari, imala je čudne odluke u vezi prolaska kroz neprijateljske teritorije, nametala je i istjerivala pravdu i kad baš i nije morala, pa čak i prekršila prvu zapovijed. Sklopila je savez sa Borgom i samo ju je ta činjenica mogla odvesti na vojni sud. Ali, svaki put kad bi ona bila u nekom prekršaju, to je bilo zbog njezine uvjerenosti da radi sve da svoju posadu dovede kući i sve dvojbene odluke (npr. Tuvix) je pokušala staviti samo na svoja leđa i osobno preuzeti odgovornost. Ne zaboravimo da su na Voyageru cijelo vrijeme (dok ne uspostave kontakt sa Zemljom u kasnijim sezonama) prepušteni sami sebi, sa perspektivom da nitko iz Alfa kvadranta nikad ne sazna za njihovu sudbinu. Unatoč tome, pa i zbog toga, Janeway je sama odabrala poštovati stroga Starfleet pravila, a onda je to tražila i od svojih časnika i ostalih članova posade. Idealistkinja, a neki bi rekli i hipokrit. Za ovo zadnje, krivim najviše scenariste koji su kreirali dosta nekonzistentnosti u njenoj priči.


Za mene je Kathryn Janeway bila od prvog dana oduševljenje, kombinacija svemirke kaubojke, nježne senzualne renesansne duše, predana istraživačica svijeta oko sebe i iskrena i topla prijateljica. Utjecala je na mnoge moje izbore kada sam se vodila „my way is Janeway“ parolom ?.

Leave a Reply

Your email address will not be published.