Star Trek New Horizons - recenzija igre

Razdoblje između 1995. i 2005. bilo je zlatna era za Star Trek gaming. Tada su izašle neke od najboljih Trek igara poput Star Trek Voyagera 1 i 2, Star Trek Armade 1 i 2, Star Fleet Commanda 1, 2 i 3 te Bridge Commandera.

Bilo je tu raznih žanrova od strategija preko pucačina do avantura, ali jedna igra se isticala po svojoj dubini i igrivosti. Bila je to 4X (Explore, Expand, Exploit, Exterminate – Istražite, Proširite se, Iskoristite, Istrijebite) strategija „Star Trek Birth of the Federation” koju je izdao MicroProse 1999.

Ono što je Star Trek Birth of the Federation (BOTF) isticalo od ostalih Trek igara je, da si u njoj imao kontrolu nad svakim aspektom upravljanja nekom od ponuđenih 5 glavnih sila Alpha i Beta kvadrata (Federacija, Klingonci, Romulanci, Ferengiji i Kardasijanci), a svaka je imala prednosti i mane.

Ta sloboda i dubina upravljanja (na razini Civilization igara), BOTF je učinila potpuno različitom od drugih Trek igara gdje je igrač upravljao samo jednim brodom, flotom, likom ili vojnom komponentom neke od frakcija/sila i slijedio unaprijed zadanu priču igre.

Pod „svaki aspekt“ mislio sam na to da je igrač u BOTF kontrolirao baš sve od proizvodnje resursa preko diplomacije, špijunaže i kontra špijunaže, kolonizacije i širenja tvoje frakcije na nove planete do izgradnje zgrada na njima. Svega je tu bilo, a borba je, kako u uvodu za Federaciju Picard kaže zadnja opcija ( „attack is always a last resort”).

BOTF je sve to nudio u jednom, u današnje vrijeme čak i za trekkija atraktivno – vizualno zvučnom izdanju, počevši od brodova koji su bili prikazani u veoma detaljnom za ono vrijeme 3Du, preko LCARS sučelja do animacija planeta koji su bili podijeljeni u dobro nam poznate klase, potom lijepo naslikanih zgrada, detaljnog opisa svakog objekta i broda u igri i dobro razrađenih mehanika diplomacije, istraživanja, proizvodnje (bez koje nije bila moguća vojna dominacija) te glazbe koja je dodatno usadila duh Treka u igru.

Sam BOTF nije bio bez mana, a najveća je zapravo bila relativno mala mapa do nekih, čini mi se, 120 zvijezda i 30-tak manjih civilizacija s kojima si mogao trgovati i sklapati saveze. Ako bi bili u dobrim odnosima s tobom mogli su postati dio tvoga carstva što je Federaciji, naravno, bilo najlakše ostvariti.

Druga mana donekle bilo je nepoštivanje kanona u pogledu rasporeda zvijezda i frakcija tako da uopće nije bilo pravilo da su prva vrsta na koju bi Zemljani naišli bili Vulkanci (za svaki novi početak igre Svemir bo bio nasumično generiran – to mu je bila je i prednost i mana).

Borbe su kao i sama igra funkcionirale na poteze u potpunom 3D te si mogao slobodno vrtjeti kameru oko svakog pojedinog broda u borbi, a jasno su se vidjeli odnosi veličina između njih od malog „Colony Shipa” do Zvjezdane baze.

BOTF, nažalost, nikad nije dobio nastavak no modding zajednica održala je igru živu i igrivu do današnjeg dana uz poboljšanja u mnogim dijelovima do samih granica

njenog pokretača, od dodavanja novih brodova, zgrada, izmjene maksimalne veličine mape do promjene izbora datih glavnih frakcija. Jedan mod je umjesto Ferengija dao igraču mogućnost da bude Borg (Star Trek Galaxy mod).

Pa ipak BOTF je 2016. dobio spiritualni nastavak u igri Stellaris kojeg je izdala švedska izdavačka kuća Paradox koja se je specijalizirala u tkz. „Grand Strategy” igrama poput Europa Universalis i Hearts of Iron.

Moglo bi se reći da je Paradox uzeo sve dobre stvari iz BOTF i uspješno ih proširio u moderniji Engine uz dosta novih i svježih ideja. Tako je sad karta doista postala ogromna s čak 1000 zvjezdanih sustava pa doista imaš osjećaj da možeš istražiti čitav Milky Way. Sami sustavi su sad prikazani u punom 3D okruženju te, iako statični, animirani do zadnjeg detalja – od različitih planeta, zvijezda, klasa do asteroida.

Svaki planet koji igrač želi kolonizirati različit je po broju slobodnih terena na kojima možeš graditi gradove, tvornice za preradu ruda, farme, istraživačkke komplekse, elektrane… Neki planeti su, zbog svojih bonusa, bolji za rudarenje, drugi za izgradnju farmi i tako dalje.

U igri postoje 3 vrste izgradnje: one na planetima, u svemiru (izgradnja minerskih/istraživačkih postaja) i zvjezdanih baza (pomoću konstrukcijskih brodova, te izgradnja samih brodova u tim bazama).

Od kapitalnih razlika između BOTFa i Stellarisa treba izdvojiti fenomenalan editor brodova gdje svakom brodu u igri možeš nadograđivati sve od pogona do štitova, oružja, pomoćnih sustava, hangara – a sve kako otkrivaš nove tehnologije. Broj tehnologija za otkriti je jako velik i ja osobno nisam nikad uspio sve otkriti. Uz to igra je kroz svoje brojne DLC dodala mnoge stvari poput mega građevina koje donose velike bonuse, markera gdje možeš prodavati i kupovati resurse, sustava političkih stranaka i izbora za predsjednika svoje civilizacije… Osim toga, igra ima u sebi i jednostavan sustav RPG mehanika za sve znanstvenike, guvernere, admirale koje možeš regrutirati.

Stellaris je od prvoga dana imao podršku – modove kroz steam workshop, a Paradox je, na radost svih nas trekkija, omogućio da se igra može modificirati praktički do temelja i iz toga je nastao jedan od najkompleksnijih modova na internetu uopće: Star Trek New Horizons (STNH).

Ideja za STNH praktički je krenula čim je 2016. godine izašla igra od strane dečka G-mana. Deset dana od izlaska njegov prijatelj Shaggo pitao ga je zna li što o obradi slika u glmpu ili photoshopu na što je G-man odgovorio da to nikad nikad radio, ali da bi mogao probati. Tada su njih dvojica započeli s razvojem STNH. Od tada je tim strastvenih trekkija koji rade na STNH (trekkija kojima pripadam) narastao na nekih 25 ljudi od kojih svatko doprinosi kako može – netko programiranjem, netko 3d modelingom, netko izradom novih questova neko izradu opisa, netko idejama dok svi zajedno vršimo testiranja i uklanjanje bugova iz igre. Osim toga, imamo nepresušan izvor ideja od brojnih fanova moda.

Čim se pokrene STNH odmah se vidi količina truda uloženog u igru, na početku se može izabrati svaka veća izvanzemaljska vrsta koja se ikad pojavila u Treku kao igriva frakcija pri čemu svaka ima neke prednosti i mane. Vizualni i grafički identitet sa svakom novom verzijom raste kao i broj frakcija koje imaju vlastite 3D modele brodova i zgrada. Najveća frakcije imaju i neke svoje unikatne mehanike. Primjerice, Federacija ima Federacijsko vijeće preko kojeg možeš kroz diplomaciju primati nove članice u Ujedinjenu Federaciju Planeta.

Veliki trud uložen je i u ogromno stablo tehnologija koje imate za otkriti, a koje su veoma kompleksno smišljene i povezane s Trekom i međusobno. Svaka donosi neko poboljšanje za igračevo carstvo od samih tehnologija do novih mogućnosti u diplomaciji, zakonima pa čak i uredbama koje možete donositi za cijelo vaše carstvo.

To je bio lavovski posao i iako sam i sam član razvojnog tima nije mi jasno kako su tako nešto kompleksno uspjeli izraditi jer njihov poredak nije samo nabacan nego slijedi vremenski okvir.

Galaktička Mapa u STNH je s vremenom postajala sve veća, te je vjerna kopija karata i rasporeda zvijezda u Zvjezdanim Stazama. Raspored vrsta unutar Milky waya je također vjerno prenesen te za sada ima preko 1400 zvijezda i preko 89 vrsta. Sama igra u STNH započinje 2150. godine i vjerno prenosi političku situaciju kod glavnih vrsta. Tako Ljudi na početku imaju samo Sunčev sustav i pod patronatom su Vulkanaca koji startaju s puno višim stupnjem tehnološkog razvoja i većom početnom flotom, dok, primjerice, Klingonci na početku imaju čak osam sustava pod kontrolom, ali manju flotu od Vulkanaca. Romulanci imaju 9 + jednu vrstu pod protektoratom dok neke vrste poput Borga i Votha nemaju početne planete; tako Borg ima unimatrix komplex 01 koji bismo mogli opisati kao veliku zvjezdanu bazu, nema mogućnost klasične diplomacije kao ostale vrste, ali ima unikatnu sposobnost asimilacije vrsta i njihovih tehnologija, dok Vothi kao početni planet imaju svoj brod – grad koji se za sada ne može kretati.

Ono u čemu se STNH posve razlikuje od Stellarisa, a ujedno nas upravo time još više spaja s Trek svijetom, jest kompleksan sustav evenata (povijesnih događanja) za svaku od glavnih vrsta koji se javljaju određenog datuma ili kad se za to stvore preduvjeti (politički, teritorijalni, tehnološki) poput gradnje Enterprisea NX, Xindi krize, Babelske konferencije, Stvaranja UFPa, napada Borga kod Worfa359, Dominionskih ratova i mnogih drugih poznatih evenata u Trek timelineu u kojima igrač može promijeniti timeline ako donese drugačije odluke odnosno nadvlada ili izgubi od prijetnje koju taj event donosi.

Ne znam točno koliko je evenata ugrađeno u STNH no procijenio sam da ih je više od 15 vezano samo za UFP i mnogi u sebi imaju i pod-događanja koja morate riješiti da biste nastavili slijediti priču. Osim evenata koji nas povezuju s Trek timelineom i pričom igra nam daje da regrutiramo poznate likove iz Trek svijeta. Oni se javljaju u Trek timelineu i možemo ih stavljati na različite funkcije od zapovjednika broda do guvernera i znanstvenika, a imaju svoje unikatne vještine koje se unaprjeđuju kako s likom više istražujete nove planete, tehnologije ili se borite.

Borba i kretanje brodova se u STNH odvija u real time vremenu, a vizualno izgleda predobro. Ako se poigrate kamerom vidi se svaki ispaljeni torpedo, svaki fazorski napad kao i razlike u njihovoj veličini i pokretljivosti. No borbe imaju manu u tome što se brodovi znaju ponašati nerealno, primjerice, ponekad prema meti okrenu krmu umjesto pramca, no to je više zbog mehanika originalne igre nego do moda. U borbama istovremeno mogu sudjelovati doslovno na stotine brodova ako ih vaše carstvo i neprijatelj može sagraditi. Da bi se izbjeglo prelako jačanje, izgradnja brodova je skupa i temelji se na resursima od kojih su neki vrlo rijetki. Izgradnja brodova traje dugo, primjerice, zapovjedne krstarice i brodovi kolonizatore planeta grade se preko 280 dana. Doduše, ako imate više brodogradilišta možete graditi i više njih paralelno.

Postoje i tzv. Hero brodovi koje dobijate ili gradite u posebnom brodogradilištu (za Federaciju je to Utopia Plantia Fleet Yards). Oni mogu biti sagrađeni jedino u Sunčevom sustavu u orbiti oko Marsa ili ih dobijete kroz evente kao u slučaju Enterprisea NX. Hero brodova može biti samo po jedan od svake klase, a mnogo su jači od običnih brodova barem dok ne dosegnete nove razine tehnologija vezane za brodove i njihove sustave. Hero brodovi, usto, mogu istraživati nove i neistražene sustave dok obični ratni brodovi to ne mogu već tome služe istraživači.

Kolonizacija i širenje carstava osim diplomacijom u Stellarisu i STNH kreće s istraživačkim brodom kojeg šaljete u nepoznate ne-kartirane sustave. Tamo on vrši skeniranje svakog planeta, asteroida i anomalije u sustavu i otkriva što svaki objekt ima na sebi od ruda, anomalija i slično, a može naići i na primitivne vrste (u svakoj novoj igri količina i vrsta resursa su drukčije raspoređene iako su sustavi jednako raspoređeni). Autori STNH su u igru osim 5 standardna resursa; hrane, energije, minerala, slitina i potrošačkih proizvoda uveli čitav niz specifičnih resursa iz Treka poput Dilithiuma, Duraniuma, Trellium-D, Latinuma i mnogih drugih. Nakon što istražite cijeli sustav u njega možete slati i sve ostale vrste brodova, a ako ga želite priključiti vašem carstvu prvo u sustavu oko zvijezde morate sagraditi zvjezdanu bazu. Na početku je ona mala i slaba, no razvojem tehnologija, kroz nadogradnje ih možete pretvoriti u velike zvjezdane baze koje mogu poraziti čitave flote brodova. Nakon što sagradite bazu, ako sustav sadrži planete pogodne za život, možete poslati kolonizatora da na njima stvori kolonije. Zemljani u početku mogu kolonizirati samo planete klase M dok ne ovladaju tehnologijom teraformiranja.

Kompleksnost razine upravljanja svakim od planeta je ujedno i prednost i mana Stellarisa/STNH jer kad u carstvu imate po 50+ planeta, upravljanje njima zna biti zamorno. A i zbog toliko velikog i kompleksnog svemira jednom kad se carstva prošire i ojačaju dolazi do osjetnog usporavanja igre čak i na high end mašinama.

Još jedna bitna mana u STNH je nemogućnost odabira početnog vremenskog razdoblja igre, što je u BOTF-u bilo moguće, tako da igrač uvijek mora krenuti iz 2150. godine i razvijati svoju frakciju iz, za tada postavljenih političkih i teritorijalnih odnosa umjesto da može, recimo, izabrati početak u 24 stoljeću pred Dominionski rat kad su odnosi snaga, teritorij i diplomatski odnosi svake od vrsta bili uvelike drukčiji.

Uz LCARS sučelje koje je različito za svaku od glavnih vrsta, ukupnom ugođaju pridonosi i glazba iz Trek serija, filmova i igara te Q koji igrača uči osnovama igre uz svoj sarkastični humor. Q u igri ima glas Johna de Lancia.

Star Trek New Horizons se konstantno razvija, a mi kao dio njenog razvojnog tima trudimo se poboljšati ju sa svakom novom verzijom koja slijedi nakon što Paradox izbaci svoje nadogradnje i ekspanzije kako bismo nas sve još dublje odveli u „Space: The Final Frontier… Where no one has gone before.”

Nadam se da sam vas kroz ovu recenziju uspio zainteresirati za Stellaris i Star Trek New Horizons, čija kompleksnost nije za svakog. No ako ste trekkie i gamer trebali biste joj dati priliku jer je, uza sve mane, zajedno sa Star Trek Online najbolja i najkompleksnija Trek igra danas.

Popularnosti Star Trek New Horizons moda za Stellaris postao je svjestan i Paradox koji je 12.10.2023. izdao „Star Trek: Infinite“ igru koja je zapravo inspirirana Star Trek New Horizons modom.

Nadam se da vas je ova moja recenzija zainteresirala i da ćete ovim igrama dati

priliku, posebno ako ste ljubitelj Star Treka, a niste ih dosad isprobali.

Da biste ih mogli isprobati morate na Steamu kupiti samo osnovnu igru Stellaris, i nakon toga sve što morate napraviti jest instalirati Star Trek NEW Horizons mod te GUI vrste koje želite. Sa Steam Workshopa proces je automatiziran. Preporučujem instalaciju i ikoničnu Trek muziku koja se također nalazi na stranicama moda unutar Steam Workshopa.

Kod razvoja smo se vodili osnovnom misli da ST:NH mod mogu zaigrati svi koji imaju Stellaris bez potrebe za kupovinom ikakvih DLCova kojih je mnogo. Ako ih ipak imate, oni u ST:NH proširuju najviše dostupne mehanike unutar moda.

Na sljedećem linku možete vidjeti kako ST:NH izgleda uživo a ispod toga su linkovi za sve što trebate da zaplovite u Space, the final Frontier….

Qapla!