Nema strogog ekvivalenta, ali "samodopadan" je dovoljno blizu.


To je izopačeni kvazi-moral kakav prodaju oni isti koji u slobodno vrijeme siluju ministrante.

Moj život je samo moj, i sam imam pravo birat kako ću živjet i hoću li uopće. Svakome tko mi proba osporit to pravo ću pljunut u lice, barem za početak.

Pa i nije baš

Večina osoba sklona samoubojstvu su depresivni ili su pretrpili težak stres u životu a često je odluka ishitrena i emotivna , zapravo nitko kome ide lako u životu nije sebi život pokuša oduzet
No bit svakog problema je da ima riješenje a dizat ruku na sebe je najlakše i najneinventivnije riješenje ..isto tako i siguran dokaz da situacija nije dobra , no tko kaže da se večina situacija nemože popravit ?
Opet kažen sve ovisi o situaciji u kojoj se netko nalazi , a moje mišljenje je da su emotivni problemi riješivi

No glupo mi je tvoje povezivanje nekih stvari s religijom , jer religija nije sve u životu a bome nije nit generaliziranje najpametnija stvar koja postoji

Čovjeku se izbor može uskratit samo ako je proglašen neuračunljivim. Ni u kojem drugom slučaju i ni u kojim drugim uvjetima.

Pa to i kažem, protiv sam osporavanja tog prava, ali smatram da je svakako u redu pokušati osobu pristojno i s uvažavanjem odgovoriti, jer joj je možda moguće dati neke podatke zbog kojih bi i sama odustala (kod suicida se ipak u najvećem broju slučajeva radi o pogrešnoj procjeni i nekoj vrsti zablude ili duševnog pomračenja), ili joj pomoći da riješi problem koji je tjera u to, ili joj biti podrška dok se s tim problemom nosi, ili joj ukazati na vrijednost koju život ima, a ona je možda ne vidi jer je u takvu stanju itekako lako da ti neke stvari promaknu. Ja sam govorila o krajnje neprimjerenim reakcijama.
Odbijanje pomoći može biti posljedica toga što je pomoć neadekvatno ponuđena. Pomoć ne bi trebala biti nešto što čovjek mora prihvatiti, pomoć bi trebala biti dar, ponuda, a ne prisila.
Život pojedine osobe nikad nije vrjedniji od te osobe koja ga živi.
Meni se boljim prijevodom čini riječ ,,moralizator'' (s obzirom na to da ,,moralist'' može označavati i filozofa koji proučava pojam morala).
Izmjena: Captaine, čiji je ,,naš'' život, po tvom mišljenju?
Istina, većina problemâ je rješiva, ali to ne čini suicidalne i depresivne osobe sebičnima. Da sažmem svoje mišljenje: suicid je vrlo nepoželjan, ali dopušten. Isto vrijedi i za druge oblike autodestrukcije.

Postojanje je naše ..život je naš ali život nismo samo mi i naše postojanje u biološkom smislu nego i niz interakcija i povezanosti s drugima , neznan kako to izreć ali ako najbolji opis je onaj osjećaj kad ti nekog dragog i bliskog boli pa kad pomisliš , bolje da je mene zabolilo nego njega/nju .. to je ona emocija kad znaš da tebe može pogodit jer je nekom drugom loše i da nekog drugog može pogodit jer je tebi loše ili se mučiš s nečim ..ko neka emotivna telepatija

Inaće dopušteno je i pit i pušit a opet ponekad je najispravnija stvar reć , aha ne činim/činiš dobro i možda nebi bilo loše malo stati s tim

Inaće s obzirom na diskusiju moga bi uskoro pogledat epizodu "Ethics" kad je worf umalo osta oduzet i kad se tija ubit ..savršeno se nadovezuje na ovu diskusiju

Sama bolest bolesnika svakako ne čini sebičnim. Ali tretiranje te iste bolesti kao nečeg što je samo njegova stvar i ničija tuđa jest sebično.

Uzmi primjer majke koja pati od ovisnosti, bipolarnog poremećaja ii nečeg trećeg, a odbija potražiti pomoć. Nema li ta majka svojevrsnu dužnost prema vlastitom djetetu da prizna da ima problem i potraži pomoć? U suprotnom, je li uopće podobna da bude majka?

U tom je slučaju sebična njena odluka da bude majka ako nije za to sposobna, a ne da radi to što radi.

S ovim se moram složiti. No opet, što ako se problem pojavio nakon što je postala majka, a nije uopće znala da je sposobna razviti ga? I kako uopće procijeniti sposobnost nekoga da bude roditeljem itd. itd.

Ajmo o nečem drugom!

Puno ste pisali... sve sam pročitao, al ko će sve to komentirati... tak da ću barem lajkat i/ili što sažetije komentirati meni najzanimljivije djeliće

Uzeo si mi quote iz C/P buffera!
Baš mi se ovaj činio najreprezentativnijim kad si predložio da se pogledaju prijašnji postovi.

U večini slučajeva? Možeš li mi navesti primjer takvog samoozljeđivanja kojeg bi radila emocionalno stabilna osoba koja nije pogođena nikakvim sranjem? Trenutačno mi ne pada na pamet nijedan primjer... i tu ne mislim na druge oblike ko npr. ekipa koja je išla popraviti nuklearni reaktor iako su znali da će ih to koštati života...




Mislim da je ovo dosta dobro definiranje osnova na temelju kojih se može krenuti u traženje temeljnih uzroka... Ili se varam? Može li netko bolje?

Meni ovo što si komentirala vuče na neoliberalizam, kao nekakvo proširivanje onog ekonomskog.
Išao bi u smjeru djelovanja (pogotovo ono "ako netko bližnji ima problem, to postaje moj problem") - samo ne na sebičan način već prihvaćajući tu drugu osobu kao individuu kojoj želiš pomoći i radi nje, i sebe i društva. U stilu "moja dobrobit mora biti međupovezana i težiti dobrobiti onih meni bliskih kao i društva u cjelini". Ili tak nekak, ne da mi se smišljati bolje

Totalna lolčina vrijedna za stavljanje u slikokvot
To si negdje čuo ili ?



Neki, uključujući i mene, takvu osobe posprdno nazivamo "moralne vertikale". Obično budu primitivne, i jako ih je lako dobiti na nelogičnost i ismijati pred svima. U zadnje vrijeme kad "moram" ići na obiteljska i slična okupljanja, jedan od gušteva je čekati da moralna vertikala izvali neki svoj tipični samodopadni brainfart, pa ju (ako uspijem nešto dovoljno brzo smisliti) pokositi kratkim domišljatim komentarom :twistedevil:
Ona i ne skuži foru (ili se pravi) a ostali umru od smijeha.

***

Čitajući neke od captainovih i Ozovih komentara primjećujem da se u njima pomalo nazire Z "filozofija" i to mi se veoma sviđa. Možda radim kontraefekt što to spominjem, no s obzirom da je istina ono što vodi naprijed, ne mogu drugačije

I BTW, rješenje većine ove problematike vidim u ekonomiji baziranoj na resursima...

Ali pretpostavljam da ste to već i od prije znali

Ne.
Idi u miru, moderiraj i ne predlaži bedastoće

Ne znam točno što je neoliberalizam, ali mislim da je liberalnost vrijednost kojoj treba težiti i koja je apsolutno pozitivna.
Znači li to da ne bi želio pomoći toj osobi kada to ne bi imalo nikakav utjecaj na tebe i društvo?

Cvicek mislin da i nema primjera samoozlijeđivanja u emotivno stabilnih osoba ali nekako ne želin isključit postojanje nečeg takvog iako je malo vjerovatno

Emotivno stabilne osobe se jedino mogu samoozlijedit u ekstremnim sportovima i tu svijesno riskirat zdravlje i život ali naglašavan riskirat jer nikome ko se bavi time nije u interesu da se polomi ili teško ozlijedi nego da svoj podvig obavi na šta bolji način , čak i u nekim ekstremnim ludorijama poput u jackass-u san skoro siguiran da negdi sa strane stoji medicinska ekipa koja je spremna uskočit ako se šta dogodi ..no to nije samoozlijeđivanje da bi se sebi naudilo nego nekakva vrsta ekstremne zabave a tu je najveći interes sudionika izać neozlijeđen i takav da može opet radit nekakvu novu ludoriju i za to je sigurno i dobro plaćen

U večine ljudi samoozlijeđivanje je ništa doli istiskivanje prištića ili grickanje noktiju i neke još sitne stvari s kojima smiriju nervozu ili napetost ali san skoro siguran da sve ozbiljnije od tog ukazuje na neki veliki problem



Ne baš u svakom slučaju

Što ako smo naprimjer liberalni prema uporabi oružja a to oružje svaki dan oduzme po jedan život ?

Želim reć da konzervativa i liberalan se može bit u isto vrime i da često te stvari su promijenjiva značenja

Zamisli sad da smo bili liberalni prema devastaciji marjana (kao društvo) umisto da smo konzervativni sa željom da očuvamo tu veliku park šumu ,znaći da tu šumu ne gledamo kao baštinu ili nešto šta triba sačuvat nego je gledamo ko slobodni prostor za iskoristit ?
Šta bi se onda dogodilo ?

Liberalnost i Konzervativnost su pojave koje se moraju nadopunjavat , jedbo bez drugog nemože i nesmi postojat jer ako odemo u bilo koju krajnost onda često stvari ne ispadnu baš dobro

A zašto psihički labilnu osobu okolina ne bi gledala blagonaklono?

U kom smislu blagonaklono ?

Ne osuđuješ nekog jer ima problema nego mu pokušaš pomoć da se nosi s problemima ili da riješi probleme ..ovisno o tome kakvi su i kako utječu na njega i na druge ljude , isto tako često ljudi znaju upast u depre i loša raspoloženja pa jednostavno zaboravit svoje pozitivnije strane ali i pozitivnije strane života a isto tako često psihički labilne osobe nisu svjesne šta rade i kad ih prođe navala negativnih emocija ili napadaji , i sami pomalo žale zbog stvari koje su činili

U onom smislu u kojem si rekao da naravno da osobu koja se samoozljeđuje okolina neće gledati blagonaklono.
Zapravo se slažem s tobom, ali to što si rekao svejedno ne znači kako je to što ta osoba čini nekakav prijestup, to jest da ona nema pravo to činiti.

Po teoriji iman ja pravo kad je južina bit nervozan i nikakav , tući glavon od zid ali to neznaći da je činit nešto takvo dobro ili da posli svega neću kazat "šta mi je to tribalo"