Jednom davno prije puno godina sanjao sam da su mi otpale genitalije i izgubio sam ih. Pa kad sam našao pod krevetom, pokušao sam zaljepit drvofiksom, no neuspješno. Kad sam napokon zalijepio, shvatio sam da sam gol pred masom ljudi (koji su mi pomagali nać). Bilo mi je baš neugodno.

Zlo u meni. Zlo oko mene.

U ova dva tjedna kako sam bio banan, imao sam čudne snove.

Nešto kao gospodar prstenova, samo bilo je više prstenova, crveni, žuti, zeleni, plavi. Svaki je imao neki simbol, i svaki prsten je predstavljao nešto. I svi prstenovi su bili kod mene. A nisu smjeli biti, jer su bili zli, pa samim time sam ja postao zao. Pa su me progonili, i skrivao sam se na livadi.

Onda isto jednu noć nešto slično; da sam udahnuo nekakvu crvenu paru, pa su mi se od toga oči zacrvenile, i nešto me opsjelo, nekakvo Zlo. Kao gušio sam se, al u istom trenu sam se osjećao super jer sam bio siguran u to Zlo.

Sinoć pak sam sanjao da čovječanstvo ide na spavanje svakih pola godine, i tih pola godine kako čovječanstvo spava, je apsolutna tama na svijetu. Nema budnih, svi se žure da sve obave prije tog polugodišnjeg spavanja, pa onda brže-bolje žure u kuće da spavaju na pola godine, al ne kao obitelji, već kao cijele zajednice. Tako u jednoj kući gdje sam i ja bio je bilo dvadesetak, možda i više ljudi. I onda fora, kad se probudim nakon pola godine, pola ljudi umre u snu, al ne ostanu njihova tijela, već nekakva kombinacija ljige, zemlje i kamena. Kao da su mrtvi tisućljećima.

Imao sam i mokri san. Al ne u onom tradicionalnom smislu, već sam se jednom probudio usred noći i bio sam ful oznojen. A nije mi bilo vruće. Samo sam bio oznojen. Majica, jastuk, plahta, sve mokro, koža mokra. Reko wtf. Išao sam pogledati na internet što je to noćno znojenje i pretpostavljam da je to od stresa. Ili od upale koju ne osjećam. Ili ulazim u menopauzu.

čudi me da još nisi otvorio "cock da se rješim menopauze" topic

Predobro!

Ovo triba snimit ka sf horror

Dude, nisam došao do reproduktivnog dijela. Bio sam na ljigavom dijelu gdje mi je teta umrla / raspala se. A do nje je bila ljiga što se nekoć Rai'Tarom zvala.

Možda od te ljige nastaju mali ljudovi?

E a dam se kladit da je taj polugodišnji san samo bila urota nekih gušterolikih guštera elijena koji žele Zemlju za sebe.

Prije par noči sanjao sam da spavam i sanjam. Ne znam šta sam sanjao u snu, možda sam sanjao da sanjam da sanjam. U svakom slučaju, u snu sam se probudio konačno u birtiji za šankom, jako pospan, možda i pijan, a neki mali me je napadao da mu vratim karticu od auta šta god to bilo. Onda mi je pokušavao opalit šamar. Tad sam skužio da je taj mali jedan prijatelj i nije mi bilo jasno zašto je dvije glave niži od mene kad smo jednako visoki i šta je to kartica od auta? Nisam saznao jer sam se probudio. Ali ne za šankom.

Je, nekak zelenkasta sa crnime.

Sanjala sam da prevodim ,,Protagoru" (to se superego javlja ) i da sam naišla na neku potpuno čudnu rečenicu na čijem je kraju bila riječ na armenskom pismu. Zurila sam u to i čudila se odakle, zaboga, ta riječ kad armenskog pisma nije bilo u Platonovo doba. Tada sam pogledala na sat i vidjela da sam prije sat vremena bila trebala otići na predavanje i izjurila sam na ulicu u pidžami.
Ulica je bila puna ljudi u dorskim i jonskim hitonima i svi su vikali ,,caumeas!" . (Znam, ne podudara se baš. ) Uglavnom, bila je velika buka i trčala sam kroz to mnoštvo dok nisam pala u more i počela se utapati.
Dolazila je velika trirema na čijem je pramcu bio čovjek u dugu himationu i činilo se kako ima sijedu kosu. To je bio profesor Grčke morfologije 1. Prasnuo je u smijeh i ja sam potonula, ali, začudo, mogla sam disati.
Nakon što sam neko vrijeme bila tonula, shvatila sam da se pod vodom ipak uobičajeno ne može disati i smjesta sam se počela gušiti pa sam se probudila.
U pola pet poslijepodne.