Pa ovaj... Budući da je namještanje sportskih natjecanja u svrhu zarade klađenjem oblik organiziranog kriminala, ne vidim šta je tu sporno...

Da imam stalno info o namještanjima, bio bih bogat čovjek...To što ti misliš da lupetam gluposti, to je tvoj problem

Jučer šaltam po daljincu i malo se zaustavim na Zg indoors. Igrali Ljubičić i netko. Između gemova prebace na kamermana koji luta hodnicima i razgledava štandove. Kamera se zaustavi pred nekim štandom s indoors majicama koje su bile stavljene na plastična poprsja. Odjednom se pojavi ruka kamermana u kadru i ruka krene pipat po plastičnim sisama. Odmah su promijenili kadar. Al kakvi amateri rade takve prijenose matere im ljubim.

Marin Čilić - igrač velikog talenta i sićušnog karaktera (i ne baš velikog mozga).

Prije godinu dana mediji su uporno trubili kako je Čilić iznimno jakog karaktera za svoje godine, a ja to nigdje nisam vidio. I kad je pobjeđivao i kad je gubio, vidjelo se da je tanak na psihološkom planu.

Inače, konačno su Zagreb Indoors prijenosi kvalitetni što se tiče komentiranja. Ivanišević govori objektivno, argumentirano i stručno, te tako poništava standardne Mićine nebuloze.

Kad Wimbledon osvoji igračica za koju nikad nisam čuo, onda to valjda znači da sam ja prestar, ili je tenis naprosto ošo u ku***.

Ispravak, ženski tenis je utišao u qrac. To se moglo vidjeti u zadnjih desetak godina. Clijsters ne trenira 3 godine, onda se odluči vratiti i u prvom pokušaju osvoji US Open. Henin ne takne reket dvije godine i onda se vrati i osvoji Wimbledon.
U muškom tenisu to je nemoguće...povratak je spor i mukotrpan.

Drugi dokaz da je muški tenis na visini su i nekoliko mečeva koje sam gledao na ovom Wimbledonu (God bless good live streaming), npr. Roddick-Lopez, Federer-Tsonga, Murray-Lopez, Đoković-Tsonga...Sve kvalitetni mečevi, pogotovo ova dva Tsongina, borba do zadnjeg poena, bez predaje...Kad gledaš kako netko okrene Federera na 0-2 u setovima ili kako Đoković stiže one lope koji nije mogao ni sanjati prije 2-3 godine, shvatiš da je kvaliteta tu.

Prihvaćam ispravak, ali opet, nije ni muški tenis što je nekad bio. Što se kvalitete tiče, možda je danas čak i na višoj razini nego ikad prije, ali ATP je nekad bio putujući show pun zvijezda. Igrači su bili mnogo veći ceberityji nego danas, imali su više karizme i konkurencija je bila življa.

Tijekom devedesetih Sampras je bio kralj, ali nije bio nedodirljiv. Čitav niz igrača se gotovo ravnopravno borio za grand slam titule - Courier, Chang, Agassi, Becker, Edberg, Stich, Muster, Krajicek, Ivanišević... Zatim kraljevi zemlje - Moya, Bruguera, Berasategui, Kuerten, Coretja, Costa...

Kasnije su još došli i Henman, Philippoussis, Rafter...

U eri Federerove dominacije tom čovjeku nitko nije mogao ni prići, osim Nadala. Tada si imao tu dvojicu koji su bili tri klase iznad svih ostalih, a sad je Federerovo mjesto preuzeo Đoković i opet ista priča. Spala knjiga na dva slova. Svaka čast Tsongi i Murrayu, ali objektivno nisu konkurencija onoj dvojici.

Još jedna bitna razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg tenisa je način igre - nekada se na brzim podlogama igrala uglavnom servis-volley igra, s nadmudrivanjem i atraktivnim potezima, dok je igra sa osnovne linije uglavnom bila rezervirana za zemlju i sporije dvoranske podloge.

U Wimbledonu je igra s osnovne linije bila praktički nezamisliva, podloga je naprosto bila prebrza i izmjene su bile kratke. Onda su ju usporili (mislim da su i lopte danas sporije) i dogodilo se da jedan Nadal dva puta uzme naslov. Španjolci nekad tamo nisu imali što tražiti.

Mislim da je zadnje klasično Wimbledonsko finale bilo Ivanišević - Rafter.

Današnje finale će bit zanimljivo, i Đoković i Nadal su jaki sa osnovne linije.

Ima u tome istine. Nedavno je u SN-u bio članak o tome kako su se prije teniski rivali doslovno mrzili, na i van terena. Samim time dobiva se na elementu zabave...



Tenis je kvalitetniji, ali konkurencija je manja. Istina, bolje je da 10 igrača igra podjednako dobro, nego da dvojica igraju za dvije klase bolje od ostalih. Završni Masters turnir može biti savršena usporedba, iako subjektivno s moje strane. Naime, sjećam se još iz srednjoškolskih dana kako sam se ujutro budio (mislim da se igralo u Šangaju) da bi gledao mečeve u skupinama, to je bio tenis za prste polizati, bez obzira igrao li 5. protiv 6. igrača svijeta ili prvi protiv osmog. Ovi mastersi zadnjih nekoliko godina nisu ni blizu tome. Da se razumijemo, i dalje je to vrhunska kvaliteta, ali fali ono nešto.



O, da, čak i mi mlađi primjećujemo razliku, a zamisli tek da si pratio tenis u 80-ima. Ne znam razlog, ali pretpostavljam da je podloga usporena da se mečevi produže i da ima više akcije, a ne samo nabijanja loptice i onda čekanje do novog nabijanja loptice. Iskreno, ne znam ni sam što mi je bolje/gore; s jedne strane fantastični servisi i voleji, ali poeni koji traju 3 sekunde, a s druge fenomenalne izmjene, no koje ponekad znaju prerasti u snorefest, pogotovo kad se nađe defenzivac tipa Nadal.

Ja više volim kad se poeni osvajaju lukavošću, a ne izdržljivošću. Federer je imao savršenu kombinaciju obje kvalitete.