Borg.... meni je borg genijalan... lišenost ljudske slobode... prava da svatko ima svoje malo uskogrudno mišljenje....mi je genijalna.... imaš funkciju.... koju obavljaš.... egzaktno je.... kao sinx.... genijalno mi je takvo postojanje...

Ne znam baš bili htjela bit iti jedna od njih. hehe.

Ali glasala sam za Orionce, Vrstu 8472 i Borga. Oni su mi najdraži.

moram reci da i mene Borg privlaci...
pogotovo nakon sto smo danas u udruzi odgledali First Contact... ( )

Najdraza ljudi , a najdraza za gledat , borg naravno

Ja sam glasovao za Andorijance, Ferengije i Trilove.

Andorijanci zbog ENT-a i tamo su mi se stvarno svidjeli. Kako sam ih prije opisao podsječaju me kao na "starijeg brata" od ljudi... puno sličnih karikteristika...

Ferengiji zboh DS9-a isključivo. Iako mi se njihova kultura i njihov totalno surov kapitalistički pogled na svijet ne sviđa... ono što mi je kod njih fascinatno da imaju totalno izgrađena pravila koja poštuju i koja ih vode kroz svakodnevni život, a osim njihovih uobičajnih osobina poput pohlepe i podmuklosti... vidimo i njihovu svijetliju "humaniju" stranu, npr. kad je Quark za vrijeme Kardasijanske okupacije Bajora pomagao Bajoranima...

Trillovi.. ah ako ništa drugo lude su mi one točkice koje Jadzia ima po sebi.
Nekako sexi.
No šalu na stranu... pa ću reči da su mi zanimljivi simbiotski odnosti između
domaćina i simbionta, kako to utjeće na domaćina te kako domaćin prihvaća bivše živote simbionta.

Meni je Borg u najmanju ruku malo zastrašujuč. I definitivno nebi nikad volio imati onakve implante po svom tijelu niti da nemam svoj vlastit um i misli...
Definitivno je to gore od smrti po mom mišljenju.

pa, ono...
Borg Queen...
nebi ja imao nis protiv ni da ona mene pokusa asimilirati

ali ne, za fakat sad...
moram priznati da se slazem s Dasom da ima nesto pomalo privlacno u ideji kolektiva.
tipa, tvoje znanje postaje nekako vjecno. znas da, premda si naoko postao kap u moru radilica, izgubio svoju osobnost, sve ono sto si nekad bio, da si postao potpuno nerazpoznatnjiv, na neki nacin tvoje postojanje je priznato za vjecnost. sva tvoja sjecanja, tvoja iskustva ostaju ocuvana u kolektivu. tvoj zivot ostaje ovjekovjcen i nebrojene milijarde radilica po cijeloj galaktici na neki nacin svjesne su tvoga zivota, tvog dotadasnjeg postojanja, tvojih sjecanja. i nastaviti ce biti toga svjesne, na neki nacin ostavio si trag u vjecnosti. ljudi se na Zemlji danas uporno trude postici to, pjesnici pisu pjesme u nadi da ce ih kroz parsto godina netko citati, vojskovođe osvajaju citave kontinente u nadi da ce njihova postignuca ostati ocuvana u udžbnicima i povijesti, umjetnici oblikuju skulpture u kamenu, znanstvenici otkrivaju pojedinosti u svijetu i nadaju se da ce netko kroz parsto godina taj fenomen povezivati s njihovim imenom. i sva ta egzistencijalna nastojanja postaju neusporedivo banalna u usporedbi sa vjecnoscu koje ti mozes postici kroz asimilaciju, kada ti postajes u svoj svojoj punini integriran u kolektiv, kad cijelo tvoje biće postaje pohranjeno za vijecnost i kad cijeli kolektiv postaje svjestan tebe na najizravniji moguci nacin.

Savršeno sročeno... to je ono čemu svi težimo.... iako smo mrtvi... mi i dalje živimo....jer naše misli nikad ne nestaju.... one poput nekog drevnog putnika... vječno putuju kolektivom.... i sami osjećaj pripadnosti... napretku.... zajedništvu s toliko misli.... inteligentinih ideja.... ideja koje sadrže teorije o tajnama svemira.... takvo postojanje.... kao dio nečega ogromnog.... zajedničkog... gdje se sve dijeli pa i vlastita sloboda...gdje ne postojiš ti nego mi....fascinntno... prelijepo.... u takvom postojanju zbiva se paradoks.... postojimo... iako smo prestali postojat....

Nemamo individualnost i sposobnost donosenja vlastitih odluka a to bas i nije dobro

Nebitno... zar ti stvarno misliš da možeš donijeti bolje neku odluku nego milijardu misli.... milijardu glasova koje procesiuraju i donesu gotovno savršenu ideju... a ako te plaši izgubiti individualost.... mislim moras izgubit nešto da bi dobio puno više.... a to je.... kolektiv....

Da sve je to super i istina... samo zaboravio si jednu stvar... a to je pravo na izbor "osnovno pravo svakog čovjeka"... sama bit koja nas čini ljudima.
Tim postupkom kad bi postao dio nekog masovnog kolektiva izgubio bi to pravo. Morao bi radit sve što i drugi rade i u isto vrijeme kad i drugi rade.
Nebi bio u mogučnosti sam odlučivati, razmišljati ili govoriti... bio bi ništa više od robota kojim Borg kraljica upravlja pomoću "univerzalnog upravljača"
Dali je takva "besmrtnost" vrijedna vlastite slobode... gubitka mogučnosti da sam upravljaš svojim životom, da ga sam određuješ kako češ ga vodit.
Ja mislim da je to ipak prevelika cijena za takvu vrstu "besmrtnosti".

Nije bit u odluci nego u stvarima kao uzivanje , ucenje iz gresaka , povlacenje u samocu tu i tamo , odlucivanje o vlastitom zivotu , borg je cisti totalitarizam uma , nesto grozno

pa nije kao da ti izgubiš sposobnost stvaranja misli... tj... električnih impulsa kroz mozak... to ti uvijek ostaje.... ti misliš i sve samo ono što će ostali čut je procesuirano od onog voksusa.... ili kako već... on propušta samo svrhovite i potrebne misli ostale ne.... tak da... ti činiš što ti se kaže... što opet nije kao da si na poslu... ali imas pravo mislit... to ti nitko ne može oduzet....

Ali nemaš pravo na vlastit privatan život. Nemaš pravo biti sretan ili tužan, biti zaljubljen... živjeti svoj život onako kako sam želiš. Kod Borga jedino što postoji je upravljanje životima... a takvo što je nedopustivo.