Na njihovim stranicama imate opis koji su njihovi projekti...
http://www.kontra.hr/cms/
http://www.iskorak.org/
http://www.lori.hr/

I što ste vi mislili samo doći tamo u grad i pitat pare i onda vam oni daju... soverign morate napsiati projekt... i s tim ić na natječaje... I ako napraviš dovoljno dobar projekt dobit ćeš novce... koliko ste projekata prijavili...

a ovaj tvoj zadnji dio neću ni komentirati...

Pa jasno je da homoseksualnost nema veze s time je li netko sposoban pisati knjige, osvojiti popriličan dio poznatog svijeta ili bilo što drugo. Moram, međutim, priznati, da me lagano iritira to inzistiranje da su homoseksualci ili neka druga dosad diskriminarana skupina sasvim normalni jer mislim da to šteti detronizaciji normalnosti. Ono, da bi se nekome priznalo da ima prava ili da ga se moralno ne osuđuje, mora biti ,,čovjek kao svi drugi", barem u bitnim crtama. Zašto isto tako ne bi bilo nebitno sliči li tkogod u ostalom drugim ljudima sve dok ne radi nikakvu štetu? Mislim, to mi je zanimljivo, ima ljudi koji kad imaju o nekome predrasude pa se ugodno iznenade kad ga malo bolje upoznaju, kažu: ,,Pa dajte, on je zapravo sasvim normalan!". Pitam se, stoga, što je to toliko dobro u toj normalnosti da je tako važna?
Mislim, da je homoseksualnost ostala klasificirana kao bolest u smislu da je došlo do otklona u uobičajenu razvoju seksualnosti, zašto oni ipak ne bi smjeli živjeti u skladu sa svojim potrebama, makar bile i bolesne, ako ulaze u međusobni odnos uz pristanak obaju partnera i s međusobnim uvažavanjem (što je vrlo bitna razlika u odnosu na pedofiliju i zoofiliju)?
Zašto je bitno je li nečije ponašanje normalno dok taj nije nasilan?

A ne znam ti odgovorit.

Mislim da su se zanimljiva pitanja potegla između ostalog ako sam dobro shvatio i upitnost postojanja neke psihopatologije. Što je to normalno, a što je to nenormlano, posebno ako se uzme u kontekst tko tu "normalnost" utvrđuje. Ako se vodimo time da svijet je kreacija našeg uma, tj da naš mozak procesuira vanjske podražaje na njegov svojstven način ( na što upućuju novija medicinska istraživanja u području kognicije), čak i oko jednostavnih razlikovanja jezika, riječ sreća ima različito značenje za različite ljude, za neke je iskustvena i doživljajna, sadašnja i prekrasna a za drugog može biti nedohvatljiva i nepoznata, ono čemu se teži, onda i pojam normalnosti odnosono nenormalnosti ili abnormalnosti, a u terminima psihijatrije i psihopatologija, gubi na postojanju pošto je mentalna predodžba takvog ponašanja idalje kreacije uma onog koji percipira. Tako da pitanje postojanja patologije pretpostavlja jedno legitimno pitanje u kojem se propituju primarni proces, kvalitativne granice svjesnog, um iz materije etc. Delbruckov esej o evolucijskoj epistemologiji dokazuje znanstvenim sredstvima da je materija mentalna izmišljotina, a um - svojstvo fizikalnog svijeta.

Ja ne poričem postojanje psihopatologije, već se, naprotiv, čudim njenoj nepoželjnosti. To jest, zanima me upravo zašto se u zadnje vrijeme inzistira na proglašavanju svega normalnim upravo tvrdeći da to ovisi od čovjeka do čovjeka, a nikome nije, primjerice, palo na pamet da kriteriji normalnosti ostanu većina i opća prihvatljivost, ali da nenormalni nemaju zbog svojeg ,,statusa" nikakvih problema.
Ja cijeli život tvrdim da je svijet kreacija našeg uma.
Samo kažem da mi nije jasno zašto se, tobože radi tolerancije, manjinsko trpa pod normalno, umjesto da normalno ostane kao statistički pojam (ne kao kriterij ispravnosti).

Prof.Uvodić je jednom prilikom govoreći o takvim temama komentirala da ono što se nekad smatralo pod "bolest" kasnije prenamjenilo u "normalno" samo zato jer je zahvatilo veći broj ljudi. Kao sličan primjer je navela grizenje noktiju kod djece koje se je smatralo poremećajem koji treba liječiti. Nakon što je sve veći % djece "obolio" od toga, da je baš radi brojki bilo prebačeno u kategoriju da nije neki big dijl...
Relativiziranje na osnovu postotaka, kad nešto radi veliki % ljudi jednostavno se to počne smatrati pod normalno.
Ja sam to komentirao u stilu da bi se moglo govoriti o tome da kao društvo, ljudska civilizacija, na taj način u stvari degradiramo...

Evo jučer čitam da netko incestuozne veze smatra divnom bratskom ljubavi
Ako bi to velik % ljudi počeo smatrati normalnim, dogodilo bi se isto ovo iz prošlog pasusa...

I onda možemo fastforward XX godina u budućnost i prisustvovati vjenčanju između Johna (muškarca) i Dolly (ovce) ... ah kakvo bi to divno vjenčanje bilo

(molim ovo ne shvatiti kao striktno vezano uz temu,... pravi reply (aka Part3) slijedi naknadno... )

Znači li to da je postotak homoseksualaca velik? Dašo, koji statistički podatak u vezi s time smatraš najvjerodostojnijim?
Što bi uopće značilo ,,velik postotak"? Naiđoh na jedno ime na portalu imehrvatsko.net koje nosi stotinjak osoba u Hrvatskoj i za njega se kaže da ,,uopće nije rijetko".

Međutim, ne slažem se da to znači da kao ljudska vrsta degradiramo jer ne smatram ,,normalno" vrijednosnim kriterijem, već samo statističkim - najuobičajenije stanje, koje može biti i dobro, i loše, i katastrofalno, i neutralno, ali uvijek je normalno.

Ponekad smo mi ljudi prekompleksna bica

Dakle... Cekaj malo... Ako sam dobro shvatio postavlja se pitanje korelacije između pojmova ucestosti i normalnosti... I zagovara se stajaliste da nije u redu da se ucesto smatra normnim? Prema tome se ni heteroseksualna orijentacija ne bi trebala smatrati normanlnom.

Naprotiv, moje je mišljenje da je normalno ono što je učestalo i da to nužno ne znači da baš tome treba težiti pa mi nije jasna motivacija onih koji tvrde da je homoseksualnost normalna. Što je loše u tome da većina ljudi postaju heteroseksualni i da je to normalna seksualnost, ali da postoje odstupanja od toga koja čine raznolikost?

Okolo se barata s ciframa tipa 5-10%, no s obzirom da u popisu stanovništva nisu postavljali to pitanje, te cifre su samo pretpostavke utemeljeni na ponekad dvojbenim temeljima. Evo, ja ću bubnuti cifru od 1-3%

Mislim da je tu problem u riječima, odnosno definiciji riječi "normalno", možda bi bolje bilo koristiti neke druge, jasnije riječi, ili opisno.

I da se još malo nadovežem na tvoje prijašnje postove, ako idemo gledati iz biološkog stanovišta, mi kao ljudska bića, tj. ljudski rod imamo nekoliko osnovnih životnih potreba potrebnih za preživljavanje i nastavak vrste - zrak, hranu, vodu, zaklon od opasnosti i razmožavanje (produžetak vrste)
I to je ono što je "normalno" za nas kao vrstu, univerzalno za cijeli ljudski rod.

Iz ovog "zaklon od opasnosti" su se kroz evoluciju razvile neke druge socijalno-društvene potrebe, no s obzirom da smo se veeeeoma naglo (u evolucijskim okvirima) razvili, još nismo došli do toga da se točno definiramo koje bi to bile dodatne potrebe univerzalne baš za sve (iako se za neke došlo poprilično daleko). Fizička evolucija je usporila i prepustila mjesto društvenoj, kao vrsta se još uvijek 'tražimo', ako tako mogu reći, i ono što je za jednu kulturu "normalno", smatra se posve "nenormalnim" u drugoj. Kulture se mijenjaju, napreduju, slamaju se,... i ako bi došlo do megapokalipse da na svijetu opet ostane par desetaka tisuća ljudi, stvorila bi se potpuno drugačija kultura sa svojim sustavima vrijednosti i društvenim ustrojstvom, no tih par osnovnih potreba bi i dalje bile prisutne da se ljudska vrsta nastavi...

S obzirom da se iz homoseksualnosti ne može produživati vrstu. Čak i ako se djeca usvajaju, ili se lezbi doniraju spermiji i sl,... samo zaćeće je i dalje heteroseksualne prirode. I to teško da će se tako brzo promjeniti (tu ulazimo problematiku hi-tech genetskog inžinjeringa u kojem bi se od genetskog materijala 2 muškarca ili 2 žene napravilo biće koje bi posjedovalo gene od 2 muškarca, ili 2 žene,... i takvo "splajsanje" (lol još se sječam onog filma ) sa sobom vuče teške etičkomoralne dileme, za koje bi trebalo otvoriti posebnu temu...

Na takve stvari sam mislio kad sam prije koji tjedan komentirao da homoseksualnost ne unaprijeđuje ljudski rod...

(odvažio sam se, i prije 4.djela, krenuti u mrvicu više filozofije nakon št sam vidio da Točkica prati temu )

Po kojem principu karakteriziras postupak umjetne oplodnje kao homoseksualni ili heteroseksualni? Osoba mu se moze podvrgnuti bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju i on se tehnicki izvodi potpuno neovisno o njoj.

Plus, sto se postotaka tice, odlike populacije se određuju bez potrebe za ispitivanjem citave populacije. To je ono cime se bavi statistika. Sve sto ti je potrebno je adekvatan uzorak i mozes donjeti zakljucke na veoma velikoj razini tocnosti. Dakle, za tvrdnju o zastupljenosti homoseksualaca u drustvu nikako nije potrebno ispitati svakog pojedinog clana drustva.

Ukratko podatak od 10% moze biti savrseno tocan, ako je uzorak na kojem je provedeno istrazivanje bio dobar.

Inače podaci o 10 % gay populacije dolazi iz kinsijevih istraživanja... a uzorak na kojem je radio istraživanje je bio poprilično velik... ne sijeća se više, al ako se sjećam istraživanje je roveden u svakoj saveznoj državi SAD-a...i ono što je rezultat da je 10 % stanovništva gay, no zanimljivo ako niste možda znali samo 10% stanovništva heteroseksualno... ostatak od 80% je barem u nekoj mjeri biseksualno...

Pod gay se u tom istraživanju misli na na vrijednost od 4, 5 i 6 po Kinseyevoj ljestvici. Dakle ne misli se na ekskluzivno homoseksualne osobe, nego na podjednake biseksualce nadalje.
I btw, brojka od 5-10% je stara pedeset godina, tako da ja vjerujem da je mnogo veća sada. Ne kažem da je porastao relativan broj homoseksualaca, nego da je postalo prihvatljivije izjasniti se kao takvim. Mislim da bi 10-15% 4+ bila dosta precizna figura, od čega je skoro 40% šestica, isto kao i prije pedeset godina.

@Ant, ovo što komentiraš nema previše veze s onime što sam ja pisao.
Postoji seksualna reprodukcija, koja uključuje muške i ženske spolne organe
(i sama po sebi bi bila "heteroseksualna" (hetero=različito, Točkica bi vjerujem bolje objasnila etimologiju ove orginalno grčke riječi)

Ono što bi bilo najbliže "homoseksualnoj" reprodukciji (makar to je opet pomalo kriva riječ) bi koliko se sjećam iz biologije u srednjoj, bilo među bakterijama. One nemaju spol no vrše konjugaciju kad se 2 bakterije spoje i izmjenjuju djelove svojeg genetskog materijala. Napredniji oblici života su se polarizirali na spolove.

@Boz... LOOL... 10% .... pa onda bi mi trebali biti ti koji organiziraju pridove
Može kakav link na neko vjerodostojnije, neutralno istraživanje?

Dok sam išao u teretanu znao vidjeti likove koji su se dobro "izgradili" i razmišljao da bi volio i ja imati toliko mišića i ravnije terbušnjake (dakle nije se radilo o ničemu seksualnom). Ako postoje svakojakakve kategorije, hoće li i mene radi toga ubaciti u neku?