Naravno da necu svoju zenu moderirat

Ali ovaj... Ustvari... Trap se vratio da posta ovaj post Ko zna kad ce opet doc

Ukratko što se tiče druge knjige ->bolja od prve, daleeeeko bolja od serije u kojoj ima pretjerano previše golotinje i jebačine. A nepotrebno. Stannis i Melisandre se ne spominju ko jebači, Renly i Loras se UOPĆE ne spominju kao ljubavnici, niti da je Margery to znala, al dno u seriji su mi Jayne i Robb. Ono, sastanu se na polju, seru nešt o amputaciji, idući put kad se sretnu pričaju o traumama i ajmo se vjenčat i jebuckat u slowmotionu.

A to u knjizi uopče nema. Robb se samo spominje, tek u trećoj knjizi dođe sa ženom Jeyne, bez nepotrebnog snubljenja s amputiranim nogama.

Vidi se da je knjiga postala prekompleksna za seriju pa su neke situacije i likovi izbačeni. Primjerice lik Vonja i Aerona uopće nema u seriji, dok su recimo ubacili posve nepotrebno onu crvenokosu kurvu Roz ubacili u radnju umjesto Chataye i Alayaye. Kao i preimenovanje Ashe u Yaru u seriji, mislim koji debilizam. Šta će tek bit kad dođu na red Euron i Aeron, kao i čitav niz ovih knezova i vitezova koji se protežu kroz knjigu, a imaju ponekad slične nazive.

Uglavnom...

JON I RADNJA S ONE STRANE ZIDA - Nije mi u potpunosti jasno na kojem principu Craster ''daruje'' svoju djecu Drugima, što i zašto to funkcionira da ga ovi ne dođu popapat. Šaka prvih ljudi je u knjizi ipak bolje prikazana kao nekakva pošumljena padina, dok je u seriji to pusta hrid pod snijegom. Qhorin Poluruki mi se čini kao jedan od onih hardass likova koje je trebalo ostavit u radnji, al lik ima onaj ''big picture'' u glavi pa se dao ubit. Ygritte me u seriji podsjeća na bivšu , i zgodna je. U knjizi je poružnjena, ima neravne zube, plosnatu facu...ne sjećam se šta još. Black metal naravno.

TYRION - u potpunosti se prilagodio ulozi v.d. Namjesnika, odmah maknuo nepodobne, priredio obranu grada i zbilja šteta što mu se to sve obilo o glavu kasnije, iako ispada da ga s pravom nisu voljeli, pogotovo zbog gladi (koja je posljedica Joffove nepromišljenosti), ali i Tyrionovog spaljivanja kuća izvan zidina. Inače nije toliki kurviš u knjigama ko u seriji.

ARYA - čak mi je bilo nekak dosadnjikava njezina priča koja se prečesto pojavljivala, a ništa posebno, posve nebitno za globalnu radnju na cijelom kontinentu. Uglavnom je u Harrenhallu i izbjegava batine i totalno NIJE u kadru sa Tywinom ko u seriji.

SANSA - njoj se obilo o glavu to njezino sanjarenje o kraljevskom vjenčanju do mjere Stockholmskog sindroma.

CATELYN - može se shvatiti njezina tuga zbog nestalih kćeri i mrtvog muža, al to je sve prikazano kroz njene religiozne i hipermajčinske misli da je na momente dosadna. Njeno dno nepromišljenosti je puštanje najopasnijeg čovjeka u kraljevstvu sa isfrustriranom jumfačom koju je upoznala prije par dana.

DAENERYS - nekak je bilo premalo njezine radnje u kojoj se svelo na mindfuck tripovanje u onoj kuli Neumirućih što mi nije najbolje sjelo. Potkraj knjige dođe Arstan kojeg nema u seriji, proguglam ko je on i uspijem si spojlat.

BRAN - kroz pola njegove radnje u knjizi on ništ ne radi. Dosađuje se s knezovima i primanjima. Sanjari o vukovima u šumi što black metal odobrava. Ona braća Frey su mi iritantni, dok su brat i sestra Reed također likovi koje su neopravdano zapostavili u seriji.

THEON - u neku ruku mi je ko Viserys u ovoj knjizi, samo bez histerije; želi biti kralj na tacni, misli da će to sve hopa cupa ostvarit, i onda ode u pohod na Oštrozimlje bez ''što nakon'' plana. Lik Vonja je također trebalo stavit u radnju serije.

DAVOS - njegova vreća s prsima mi je zanimljiva, kao i njegov odnos prema Stannisu kojemu mu nije bed skresat istinu u lice, čak i pred crvenom vješticom.

Od likova koji nisu glavni akteri, tj. kroz čiju se perspektivu ne priča, Joff je zasluženo dobio dubrovačko govno u facu, Cersei dobro parira Tyrionu u spletkama na pola puta kojih se nalazi Varys. Renly mi je nekako prenonšalantno shvatio da će bit kralj samo zato jer ima poveći broj ljudi. Najbolje je to opisao Stari medvjed još na početku knjige prije nego što je otišao preko Zida, kad je Jonu opisivao braću Barratheon. Robert je ko čelik - jak, žilav, nepokolebljiv, Stannis je ko željezo - hrđa ako stoji na mjestu i prije će puknut nego se savinut. Renly je ko bakar - lijepo ga je vidjet al nema pretjerane koristi od njega.