
Evo jedan moj osvrt na stanje "čarobnjaštva u Hrvatskoj...
Ako tkoga zanima bilo što o hipnozi ili iluzionizmu neka slobodno pita ovdje ili
na MAGIC FORUMU
http://www.magic-vila.hr/forum/index.phpIluzija - zabava ili prijevara
Vremena su teška - društvena je dijagnoza s kojom će se složiti svi, bez obzira na ekonomske, gospodarske, društvene, zdravstvene,obrazovne, sociološke i druge razlike među nama.
Što su vremena teža, to je ona kroz povijest dokazana maksima "kruha i igara" sve izraženija.
Začini li se ona s "malo krvi znoja i suza", eto načina da se od tih istih teških vremena pobjegne bar na trenutak i vlastiti problemi nakratko zaborave zbog tuđih.
Još ako su ti tuđi problemi veći od naših, eto utjehe da je drugima još gore.
U takvom okruženju dobra vijest više nije vijest; adrenalin već dugo vremena podižu jedino loše priče, loši momci, loše vijesti, pa i ne čudi što su mediji pretvoreni u jednu veliku crnu kroniku.
Bez obzira što sadašnjost čine i pažnju joj zaokupljaju samo loše vijesti, ista ta sadašnjost vapi za dobrim vijestima iz budućnosti.
Takva klima mnoge je nagnala za posezanjem u magiju kao način koji daje brza rješenja.
Vidovnjaci, gatare, hipnotičari, iluzionisti, proricanje sudbine iz dlana, taloga crne kave, graha i staklene kugle, tarot, gledanje u karte, ljudi sa nadnaravnim moćima čiji pogled, ruka ili izgovorena riječ u tren odnose sve ljubavne, novčane, zdravstvene, preljubničke i druge muke...
Tisak i elektronski mediji puni su oglasa u kojima se " za samo.... kuna" nudi proricanje sudbine i izrada vjernih horoskopa...
S druge pak strane nikako se ne smije smetnuti s uma da je RH vjerska zemlja, s najvećim brojem katolika, da je Katolička crkva u Hrvata najveća moralna vertikala, da stalno upozorava na pogubnost posezanja za "magičnim rješenjima".
Zašto (mnogi) ljudi pribjegavaju onostranim objašnjenjima i rješenjima svojih problema i zbog čega su takvi načini istine izraženiji u doba kada je društvo u krizi, a njegovi moralni temelji uzdrmani i prekopani?
Jesu li magijski elementi prisutni i u našem društvu?.
-Koliki su elementi magijskog prisutni u suvremenom hrvatskom društvu doista je teško reći.
Istraživanja iz područja sociologije religije koja su u Hrvatskoj provedena u posljednjih pet godina ukazuju na postojanje svojevrsne društvene klime za prihvaćanje koncepcija alternativnih vjerovanja i alternativne religioznosti.
U širem smislu te koncepcije obuhvaćaju različita učenja i pristupe: od new agea, gnoze,praznovjerja i horoskopa, preko ezoterije i okultnoga, pa sve do spleta istočnjačkih religija i sinkretizma.
S obzirom na to da živimo u društvu u kojemu se 87,8 posto građana izjašnjava katolicima, legitimno je pitanje izvora takvih tendencija .
Odgovor na to pitanje nije, niti može biti jednostavan.
Dio odgovora može biti u društvenim promjenama koje uvijek donose stanje nesigurnosti i rizika iz kojega s onda pokušava pronaći rješenje "ovdje i sada", što je prije karakteristika alternativnih vjerovanja nego kršćanstva koje zahtijeva odgodu nagrade za životni put.
Pod alternativnim mislimo na odnos prema kršćanstvu kao prevladavajućoj religiji u hrvatskome društvu.
Također, dio odgovora možemo tražiti i u postmodernim društvenim kretanjima koja, uz ostalo, karakteriziraju izraziti individualizam, pragmatizam i nepovjerenje prema društvenome, gdje se onda svatko pojedinačno prikazuje kao temelj religioznosti i svijet za sebe, zatvoren i samodostatan, smatra mr. Krunoslav Nikodem s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu(Glas Slavonije, 2003)
Govorimo li o magiji - jeli riječ o iluziji, bijegu od(teške) stvarnosti, bezazlenoj bajci, stalnoj čovjekovoj neutaživoj radoznalosti da zna što ga čeka u budućnosti, praznovjerju ili prijevari?
Iluzija se u ovoj temi nameće kao zaseban pojam, pojava.
Prva asocijacija na nju je iluzionist, mađioničar, opsjenar, mađioničarski trik.
Ako je tome tako, onda iluzija treba poslužiti za dobru zabavu, za mađioničarev "as iz rukava" čiju tajnu zna jedino on, a iluziju izvodi tako vješto da publiku ostavlja u pozitivnom ozračju, bez osjećaja prijevare što ona u takvom kontekstu nikako nije i ne smije biti.
U tim okolnostima ona je način zabave, opuštanja, bezazlena bajka u nekoliko činova - s faktorom iznenađenja i sretnoga završetka.
Iluzija u rukama vještog mađioničara je bezazlena vještina, atraktivan trik, na kraju krajeva i njegov kruh.
Iluzija mađioničarev kruh može biti sve do kraja života ako se ne zloupotrijebi, ako ne posluži za iskorištavanje nečije lakovjernosti, pa i praznovjerja, u situaciji kada netko za njom poseže ne iz zabave , već iz neke životne poteškoće i nedoumice.
Cijena iluzije kakve lakovjerne duše tada je velika - počesto košta novca, zdravlja, poštenja, pa i života...
Tada padaju sve iluzije o iluzijama.
U teška vremena, kakva su danas, šarmeri bez pokrića našli su načina, razvili priče, igre i sisteme, kako da zloupotrijebe iluziju - na prijevaru dođu do novca, do nečasnoga željenoga cilja.
A, ona je zapravo, u pravim rukama, u ozračju dobrih namjera, tako zabavna, tako bajkovita.
.... Stoga, ostavite iluziju tamo gdje joj je i mjesto - u programima, točkama i trikovima dobrih iluzionista.
Autor teksta
Josip Ciganović