Ovako Nu metal vam je nesta kao hard rock. Meni najbolja grupa Linkin Park. Jel slusa ko od vas Nu metal?

Slušao sam prije šest godina . I ti ćeš ubrzo prestati, nadam se .

pozdrav

Ne tako brzo. Imam 13 godina.

I ja sam to slušao u srednjoj i početkom fucksa. Korn mi je prva ljubav. Kasnije se skuži sva šabloniziranost žanra. Zbog toga SAMO BLACK METAL

To onaj "black" za djecu?

Gorgoroth je među prvima takvima za djecu.

Sov, nisam mislio šablone u smislu tekstova, već na strukturu pjesama.

Mislim da se više-manje svi (uz izuzetak Točkice koja je u svom filmu) možemo složiti da je većina današnje tzv. moderne glazbe šablonizirana u strukturi pjesama, posljedica emtivizacije i komercijalizacije glazbe - prodavanje iste u malim paketima, različitim po melodiji, ali identičnim po svom sadržaju.

Pop glazba, dance i techno, po mojoj procjeni 90% rocka (u sedamdesetima možda samo 50%) i recimo 75% metala je na isti kalup - naštancati što više pjesama na album, prodati što više singlova (ili u zadnje vrijeme - ringtonova ili preko iTunesa), pretpostaviti kvantitetu kvaliteti.

Nu metal je pri svom nastanku bio hit sredinom devedesetih sa svojim neobičnim zvukom i mješavinom rapa i metala, što se kasnije razvijalo u drugačije podpravce ali u većini je to ostalo kao i onih 75% metala - strukture pjesama ABABCB, rijetko koja pjesma prelazi 5 minuta, ograničenost rimom, ritmom, metrom.

Black metal? Da, ima i takvih sotonjarskih isprdaka. Ali već dosta dugo slušam metal i nakon 'educiranja' na Čmaru mogu slobodno zaključiti da od svih podžanrova metala black i doom su pokazali najviše slobode, najviše otvorenosti, najviše progresivnosti.

Ne progresivnosti u smislu 'progresivnog metala', jer u to se pak trpaju bendovi koje bi okarakterizirao kao 'tehnički' metal, ali ne progresivni, već progresivnosti u smislu šarolikih struktura, ili čak odstupanja od bilo kakvih struktura (Wildy, jel slušaš Abruptum?), koketiranje sa raznim podpravcima ne samo metala, već i druge glazbe - elektronike, jazza, folka, ambijentale...

Nu metal je zapeo tamo gdje je startao. Zbog toga ni ne znam dal postoji neki nu metal dostojan stare slave Korna i Limp Bizkita koji su unatoč šablonama, ipak veliki bendovi, i koji upravo zbog te neprogresivnosti koju su iskazali u svojoj karijeri žive od te stare slave. Korn je donekle promjenio svoj zvuk, što se mnogima nije dopalo, ali su i dalje ograničeni na MTV format.

Ne bi se složio upravo zbog toga jer oni žive to što prezentiraju. Npr. album Ad Majorem Sathanas Gloriam ne veliča sotonizam već antikršćanstvo i općenito bilo koji oblik religije, isto kao i postojanje vlastitog "Boga" u svakoj individui i u prirodi oko sebe. Hint: Pjesma - Sign Of An Open Eye.
Dakle nisu pozeri kao recimo današnji Dimmu Borgir i slični "konobari u šetnji" sa šemom samo mi daj što više pentagrama i obrnutih križeva da budem što više evil.



Prije 5 godina počeo sam se jako interesirati za progresivnost unutar black metala, ali i općenito metal glazbe. Abruptum i slične ne slušam jer mi se ne sviđa taj noise/black metal. Više mi se dopadaju bendovi kao Arcturus, Ved Buens Ende, Tartaros, Apotheosis, Ihsahn, Zyklon, Bishop Of Hexen itd itd... Znači bendovi koji u sebi imaju puno utjecaja avangarde, jazza, ambijantalne, ali i brutalnosti. Nisu baš black metal, ali imaju temelje black metala što se lako prepozna tokom preslušavanja. Čak i zadnja dva Burzuma su odlično sklepana, naročito Fallen.

Al samim time što se Gaygorothovci oblače ko klauni je dokaz da se radi o bendu za malu djecu.

Burzum - idiot.

Arcturus - hm, imam samo demo i nisam ga previše slušao.

Zyklon - samo prvi je blekeniziran, dalje su deatherski.

Insahn - meni dosadnjikav, iako je prog.

Ostale nisam čuo.

Jebo te oblačenje, klauonsko ili ne, to je black metal. Sad kad Gaahl više nije IN, sumnjam da djeca prate Gorgoroth.

Sad je post-black-shoegaze u modi.

Pa Nu bas nije Hard Rock..najpreciznije koliko je to moguce...to ti je mesavina Rap Metala i Hardcore-a

Obozavam KoЯn

Mada moram da priznam da volim i Slipknot

Neki dan sam odvalio Chocolate starfish album od Limp Bizkita. Nakon overdoziranja dark ambientom ovo je zvučalo kao bright ambient. I još uvijek znam skoro sve riječi na tom albumu. Naučio sam ih u srednjoj školi.