potvrđujem na treću. u biti, vrlo često odem "away", pa to ispadne malo blesavo

Ja nakon najviše deset izmijenjenih rečenica moram otići u samoći razmisliti o rečenom, najčešće uz peripatetiku.
To zna iritirati ljude i navesti ih na zaključak da mi nisu zanimljivi, dok je u stvarnosti obratno.
Usput, baš napisah prijateljici pismo.

Ti tockice ocito obozavas razmisljat

nema adekvatne supstitucije razgovoru. to je cinjenica.
u pisanju se previse toga reducira. rijeci su tu, ali rijeci su tek jedan dio slozenog sustava sto je komunikacija.

s druge strane, neke je stvari lakse napisati nego izreci. to je također cinjenica.
upravo radi gorespomenute redukcije prenesenih informacija.

Razgovor uživo, ako je ikako moguče
Dopisivanjem ne možeš ponekad dobro izjaniti svoju misao/namjeru
Dopisivanje koristim pretežno za kratke poruke kaj ne trebaju dogovor sa obje strane, inaće uzmem mob ili tel


također


a kod mene misle da se nekaj ljutim na njih ili jednostavno nemam vremena ili tak nekak

Prednosti razgovora uživo su što se raznim gestama, izrazima lica, vokalnim infleksijama i čime sve ne može jako lijepo stić do poante, a nema tog emotikona koji te stvari može nadomjestit.

Općenito samo 25% komunikacije čini verbalni dio.... ostatak su govor tijela, mimika .... uglavno više volim pričat...jer iskreno ne da mi se pisat...nikad mi se i nije dalo pisat na kompu.... a jednostavno ja sam tip osobe koji voli pričat.... tako da...razgovor...

Eh, ja jako volim riječi, volim ih raščlanjivati na slova, razmišljati o njima i prevrtati ih na sve moguće načine. Neverbalni dio poruke me dekocentrira, a to ne volim.
I, captain, da, volim razmišljati.

Neću odgovoriti na gornji upit, jer mislim da to ovisi o tome koja je tema razgovora ili dopisivanja.

Primjerice

dopisivanje mi je bolje u slučaju:
-ovakvih tematskih foruma gdje se uvijek možeš vratiti na neku staru temu i nadopuniti samog sebe ili nekog drugog
-nekih šabloniziranih razgovora tipa gdje si šta si šta ima...na takvo što mi se ne da odgovarati u stvarnosti

uživo je bolje:
-kad se bari žena...dopisivanje ima svojih čari, ali to nije to; pogotovo ako se to dopisivanje treba stisnuti u 160 znakova
-lupanje prazne slame; tada se svi grohotom smiju

i jedno i drugo jednako. svako od njih ima svoje prednosti i svoje mane. mislim da je idealna kombinacija jednog i drugog

Ma volim i jedno i drugo, ovisi o situaciji i ljudima s kojima komuniciram, s nekima mi je lakse pricat uzivo, dok mi je s nekima lakse "preko neta"... Pisma... Napisala sam mozda dva u cijelom zivotu, i to kad sam bila klinka...

Ali recimo da ipak preferiram razgovore uzivo, cesto mi se ne da tipkat, pogotovo kad hocu puno toga rec/napisat

It's easier to be an asshole to words than to people.

Razgovor uživo.

Previše se toga gubi pisanjem. Prelagano se ulazi u nesporazume i teže je uočiti finese koje je autor možda zamislio, ali su se izgubile bez potpore raznih fizičkih signala, kao što su npr. izrazi lica...