Nema krivog misljenja u ovom pitanju , samo agresivnog i neagresivnog a ono agresivno nije bas produktivno

ovdje se vidi kako ne postoje mali i veliki problemi.
u neku ruku je besmisleno razmisljati o motivaciji koja nagna nekoga na samoubojstvo, to jest besmisleno je pokusavati racionalno objasnjenje takvoga cina.
dakako, to ne znaci da predlazem odustajanje od razmisljanja i rasprave o tom cinu. tu razpravu mislim da treba voditi te u njoj doci i do nekih zakljucaka.

kao prvo da kazem kako se slazem sa ljudima koji su govorili o nedostatku komunikacije. samoubojstvo je, kako ga javidim, jedan od najizolacionisticnijih* postipaka koje covijek moze uciniti. dakle, netko tko bi pocinio/pokusao pociniti samoubojstvo mora se osjecati toliko osamljeno da mu jedno takvo apsolutno otuđenje ne predstavlja problem ili strah.
dakle, za samoubojicu cinjenica sto vise nece vidjeti prijatelje/roditelje/susjede ne pretstavlja toliki problem, to jest spreman ih je zrtvovati, a to upravo zato sto svoj odnos s njima ne vidi kao vazan ili uopce postojec.

onaj tko u zivotu ima neku drugu osobu, nekoga kome se moze povjeriti, nekoga s kim se moze dubook povezati, biti ce puno neodlucniji pred cinom odvajanja od te osobe. jer samoubojstvom ti prakticki prekidas svaku vezu sa svima koje poznajes. i ako ti je duboko stalo, i ako smatras da je i drugima isto tako stalo do tebe, nije ti vise svejedno hoces li ih vise vidjeti.


eto, to bi bila, recimo, jedna moja ideja. onako, za pocetak.

Sto se mene tice roditelji su najveci krivci. Ako nemaju vremena za djecu neka ih i ne prave. Mozda se cini preostro, ali tako je. Ne mozes imati djecu i karijeru.
Treba postojati odredjena razina odgovornosti koju mnogi prebacuju na druge. Kad se nesto lose desi djeci, velikom broju roditelja su krivi skola, ulica, drzava, susjedi, trenutni americki predsjednik ili tko zna tko vec.
Ako roditelji ne mogu odvojiti barem 4-6 sati dnevno za djecu, zabavljati se s njima i pomagati im, kako ce uopce znati kako se njihova djeca osjecaju i da li imaju problem?
Znam da situacija sa zaposljavanjem nije sjajna i da su place male i da se radi i preko 8 sati dnevno, ali to nije i nikad nece biti izgovor za nemar prema djeci.

posto su moji roditelji bili vrhunski poznavatelji borilackih vjestina crni pojas treci dan u njin džicu, meni mladost nije bila laka. za sve sto mi se desi ja sam bio kriv. recimo auto me lupi na pjesackom trotoaru i onda u bolnici dodje mi mama i stuce me s komentarom: gdi si gledo ?!?

salu na stranu. ocito problem nije samo kod roditelja jer su i prije bila velika opterecenja na njih i imalu su malo vremena za djecu. a nije bilo toliko samoubojstva.
ja bi ipak trazio uzorke u besparici i unistavanju nekakvog sustava vrijednosti u drustvu. danas jedini ucitelj nekakvog sustava vrijednosti je tv, a tamo se nemres bog zna kaj nauciti dobrog. u jugi te je sustav odgajao uz roditelje, a danas nema ko. i kad vidis one budale od politicara ko se ne bi ubio kad znas da odlucuju i o tvojoj sudbini......

i kad vidis one budale od politicara ko se ne bi ubio kad znas da odlucuju i o tvojoj sudbini..

Moram se s ovim slozit

ja