Vidim da me se zvalo...

pošto imam neke profesionalne deformacije kada se govori o online komunikaciji, osjećam potrebu da se i iz tog razloga oglasim

naravno da svaka tehnologija ima i dobre i loše strane, ovisno kako je koristiš. o tome zbilja mislim da ni nema rasprave i da se svi mogu složiti oko toga.

što se tiče razlike forum/facebook. Facebook je prvenstveno osmišljen kao mjesto komunikacije između ljudi koji se poznaju u stvarnom životu. on im je samo trebao olakšati komunikaciju (prevelike udaljenosti, neimanje novca na mobitelu (kako se pronalazim ovdje )), dok su forumi organizirani tematski i okupljaju nepoznate ljude (uglavnom) oko nekog zajedničkog hobbija, interesa, čega li već. mislim da mi i facebook i forumi koje posjećujem omogućuju samo da ostanem u kontaktu s nekim ljudima, a istovremeno da proširim poznanstva (makar trenutno bila virtualna, nikada ne znaš gdje te život vodi )

kada se govori o djeci i korištenju interneta, smatram da su prvenstveno za većinu loših stvari koja se djeci mogu dogoditi, krivi roditelji. u modernom svijetu i s drugačijim tempom života, smatram da postoji mnogo drugih, a po mom mišljenju i boljih, načina ispunjavanja slobodnog vremena. ostaviti klinca za računalom u sobi možda jest najlakše riješenje za izrazito zaposlene roditelje, ali dugoročno donosi samo štetu.

boriti se protiv tehnologije i inovacija smatram borbom s vjetrenjačama, a u krajnjem slučaju, nije ni potrebna. kad bi gledali samo negativne strane možemo ostati i na razini kamenog doba. ne kažem da te loše strane treba zanemariti, nego da ih treba riješavati, ali ne i isticati do te mjere da se smatra samim đavoljim djelom.

e sad da odgovorim na Točkičin post iskreno, zahvalna sam svemiru, bogu Ra, majci prirodi, Thoru, kome god treba, na tome što posjedujem laptop i internet i što sam našla neke stranice, forume i blogove. upoznala sam izuzetne ljude, jest da je počelo kao dopisivanje do ranih jutarnjih sati, o običnim svakodnevnim stvarima, ali sam s vremenom tako dobila jedne od najboljih prijatelja. činjenica je da žive kilometrima daleko (ili preko oceana ) i da mi samo internet omogućuje da se čujem sa njima svakodnevno. iz te perspektive, za laptopom provedem malo više od prosjeka i ponekad sam ujutro neispavana za fax jer sam ostala do nekih glupih jutarnjih sati budna, ali opet, ako je to jedina negativna strana svega toga, zbilja sam zahvalna

dear lord, raspisah li se. over and out.

ja fejs ustvari volim koristiti za slanje poruke ljudima...mislim ono, dogovora i sl...baš zato da ne trošim pare na mob. ....većina njih ima te moderne mobitele pa mogu na fejs i sl. tako da ispadne kao da im šaljem poruku na mob...

Nikako ne mislim da bi djeca trebala većinski učiti od starijih prijatelja, nego da bi od malih nogu trebala biti poticana da sami kontroliraju svoj život. Roditelji bi trebali dijeliti s njima svoje životno iskustvo, nuditi im savjete u dvojbi, pomagati im kad im je pomoć potrebna i kad je zatraže, ali ne kontrolirati ih.
Najbolje bi, zapravo, bilo izgraditi i njegovati takav odnos s djecom da ti sama kažu koje stranice posjećuju, razgovaraju s tobom o tome, možete i zajedno otići na Međumrežje i istraživati pa da ti ne trebaju programi koji blokiraju stranice. I, dakako, potrebno je djetetu reći da postoje zlonamjerni ljudi koji mogu od njega tražiti podatke, koji mu mogu govoriti ružne stvari (i ohrabriti ga da smjesta kaže ako se zbog nečega osjeti neugodno, dobro je reći kako mu nećeš zabraniti računalo ako je napravilo kakvu pogrešku ili ako mu se štogod ružno dogodilo) i da bi moglo naići na stranice koje prikazuju ružne stvari i koje bi mogle i oštetiti računalo jer sadrže viruse i slično. Takva upozorenja i savjeti nisu prodike ni kontrola djeteta, a imaju sasvim lijepu odgojnu svrhu.
Koliko znam, Crna ruža koristi razne odvratne načine manipulacije, ucjenjivanja, prijećenja, laganja, obmanjivanja i mamljenja da bi KONTROLIRALA djecu. Uostalom, što je podložnost utjecajima ako ne podložnost kontroli. Učenjem djeteta slobodi i odgovornosti te liberalnim odgojem može se ta podložnost smanjiti. Dijete bi trebalo osjećati da ima kontrolu nad svojim postupcima i svojim životom iako ga ti iz prikrajka gledaš kako bi mogao uskočiti savjetom ili pomoći kada te zatreba. Najlakše je instalirati na računalo program koji blokira pristup stranicama. To nije odgoj i samo može razviti nepovjerenje između roditelja i djece.
Roditelji nisu odgovorni za ponašanje svoje djece! Djeca imaju svoju volju i nisu prazna ploča po kojoj možeš po volji pisati. Naučiš li dijete da svojom voljom raspolaže istovremeno slobodno i odgovorno (niti ima slobode bez odgovornosti niti odgovornosti bez slobode), napravio si dobar roditeljski posao.

Roditelj ne može formirati djetetov stav i oblikovati ponašanje. Ovisi i o djetetovoj naravi kakvo će biti, ne samo o odgoju.
Dijete je po mom mišljenju od rođenja do dvanaeste godine, to jest do puberteta.
Može se prema djeci odnositi s uvažavanjem i prije četrnaeste godine, dapače, korisno je dati djeci da okuse slobodu prije puberteta kako je ne bi bili pretjerano željni kad hormoni počnu divljati. Divlja životinja manje je opasna od one puštene s lanca.
Također, vrlo je korisno liberalno odgajati dijete od malih nogu i biti s njime povezan i blizak, a istovremeno sam biti dobar primjer ispravnog ponašanja. Tako će dijete prirodno usvojiti takvo ponašanje bez kazni i zabrana i vjerojatno će te zasade biti čvršće kad dođe doba bitke s autoritetima nego što bi bile u slučaju strogog odgoja.
Uglavnom, u konkretnom slučaju, ako djetetu blokiraš stranice, dao si tehnologiji da obavi tvoj posao. Uostalom, tehnologija ne može svojom blokadom pokriti sve stranice koje bi mogle naškoditi djetetu. Međutim, razgovor s tobom i tvoj prijateljski savjet te objašnjenje nekih stvari mogli bi spriječiti te stranice da naškode djetetu ako i naleti na njih, ili barem bitno umanjiti štetu. Također, roditelj može raznim pametnim potezima koji ne uključuju kontrolu doprinijeti tome da dijete nema potrebu samo tražiti takve stranice.
Blokiranje stranica zapravo i nije toliko različito od davanja djetetu da gleda crtiće ili bude na računalu umjesto da provodiš s njim vrijeme na obostranu radost.

Laptop pa samim time i facebook ali i Tv i slične elektronske naprave su opasne u jednoj stvari za sve , i odrasle i one koji to nisu ,a radi se o tome da tijelo traži kretanje a ako cili dan sidiš za računalom onda jednostavno taj stalni sjedeći položaj i manjak aktivnosti djeluje loše na zdravlje

Naravno da je virtuala zanimljiva ali da bi se tijelo i duh održalo zdravim je jako bitno izać vani i prošetat se ili bavit se nekakvim sportom , bitno je i družit se s ljudima u reali jer je ona opipljivija od virtualnog druženja
Jednostavno malo izać na sunce , kretat se , otić u prirodu , je zdravo

Točkice moran se referirat na ovo :



E ali tad dica najviše oponašaju starije i teško da karakter roditelja nema večeg utjecaja na karakter dice , no isto tako do tad ih nemožeš pustit da rade sve šta žele jer oni sami neznaju kako društvo funkcionira i šta je po njih opasno ili nije , dobar primjer bit definitivno ali jednostavno se nemože bit savršen stalno i kad tad dite vidi ili pokupi nešto šta nebi smilo onda triba znat kako reagirat ispravno , no popuštanje u ama baš svemu i nije ispravna reakcija u najviše slučajeva

Nisam rekla da karakter roditeljâ nema veći utjecaj na karakter djece, nego da dijete nije samo produkt svojih roditelja, a ni okoline općenito.
Umijeće je utjecati na djetetove želje bez nametanja svoje volje i strogosti.
Liberalan odgoj nije ,,popuštanje''. ,,Popuštanje'' je pasivno, a ja govorim o vrlo zahtjevnoj aktivnosti.
Nikako ne valja zanemariti situacije u kojima je jedini razlog zašto dijete nešto radi to što mu je tkogod rekao kako to ne smije raditi, uglavnom bez objašnjenja zašto to nije dobro.
Ne treba biti savršen cijelo vrijeme, jer to i nije moguće (vjerojatno ne bi bilo ni dobro da jest), ali i nesavršen čovjek može biti dobar uzor nekomu.
Nije takva tragedija ako dijete pokupi štogod što ne bi smjelo. Ovisi o čemu se radi.

Dala si mi ideju za novu temu ..nisan zna od čeg počet ali sad znan fala

Okej, do početka puberteta si dijete, zatim si do potpunog mentalnog i fizičkog sazrijevanja adolescent, pa si tek tada odrasla osoba.

No ja radije djetetom smatram svaku osobu koja još nije dovoljno zrela za neovisnost od svojih roditelja, i tu ne mislim na materijalnu ovisnost (uzdržavanje) nego na sve ostale vrste, dakle na potpunu emancipaciju.

S ovim se apsolutno slažem

Vidiš, meni je upravo suprotno - jest da mi facebook služi da ostanem u kontaktu s ljudima koji su mi daleko (a to je otprilike 99% ljudi koje znam ), prvenstveno mi služi za zezanciju s onima koji imaju iste interese kao ja, dakle, mi, ovaj... s chaplinitisom. A s foruma većinu ljudi i jesam upoznala. Nda... iznimke ne čine pravilo.