Ja uglavnom nemam snove spavam k'o zaklan i onda se ujutru probudim obicno oko 7:30 (rekord mi je 5.15 , najkasnije sto sam ustao bilo je 10:15 mislim ). Sta cete ljudi kad ne volim da spavam... Kada nesto sanjam sto je mozda par puta u godini taj dan je katastrofa jer jedino sto sanjam su neke bolekcine i nocne more

Znam imat svakakve snove, ali jednog se baš bojim..
Dobro, dugo ga na sreću nisam sanjao. Jedno četiri puta sam sanjao kako mi otpadaju zubi.., počne sa klimanjem jednog da bi onda poput domina počeli otpada, čak se ponekad gušim pokušavajući ispljunut zub. Svaki put nakon tog sna se dogodio smrtni slučaj unutar obitelji ili užeg kruga prijatelja.

Mislim da svi uglavnom sanjaju to sa zubima. I ja, ali nisam praznovjerna pa tome ne pridajem znacaj... Meni je drago kad nista ne sanjam jer su mi snovi redovito traumaticni. Ne znam koliko tu medicina moze pomoci, ali bilo bi mi drago da postoji nesto protiv sanjanja/sjecanja na to.

Ja stalno sanjam zombie apokalipsu. Prvi put je bilo čudno. Sad mi je već dosta naporno.

I btw, ne sjećam se da sam ikad sanjala da mi ispadaju zubi.

Ja već neko vrijeme nisam sanjao ništa apokaliptično. Valjda imam dovoljno takvih stvari i u stvarnosti pa mi ne trebaju još i takvi snovi

@Spet, ako ti se da, opiši jedan tipičan zombie san

svaki put su drukčiji... imaju neke crve koji ti se zavlače, najčešće među rebra... onda te nekako kontroliraju... jedino što mi je ok u tim snovima je da se obično drugi pozombiejaju ( ) al na mene ne djeluju... rješim se crviju s manjim problemima... ima ih puno pa je svaki put neka druga priča i druga vrsta i drugi problem...

E to je lijepo. Sinoć sam napokon zaspala ko klada i nisam sanjala ništa. Ah, i to zna biti lijepo!

Sanjala sam da šećem šumom koja se u mom snu nalazila blizu Mraclina i uglavnom je sadržavala breze, što se ne poklapa jedno s drugim, a i nalazila se na brijegu (?!).

Povremeno uz put bijahu putokazi, neke turističke informacije, uz biljke pločice s njihovim nazivima, i slično. Nešto sam tražila i nekamo sam htjela stići. Povremeno je baka bila sa mnom, a povremeno sam bila sama. Bakina je uloga uglavnom bilo objašnjavanje šumske flore i faune.
Fauna je uključivala veliku, prekrasnu, narančastu mačku koja je pripadala nekoj vrsti čijeg se imena ne sjećam. Podsjećala je na norvešku šumsku mačku, ali u snu je jasno rečeno da se ne radi o njoj.
Ona se hranila nekom drugom životinjom koje se ne mogu sjetiti. Bijaše prilično ljubazna prema meni kad bijah naletjela na nju.

Negdje pred kraj sna pođoh natrag prema Mraclinu. Htjedoh vidjeti što se nalazi dublje u šumi, ali imađah nekakav osjećaj da me čekaju. Dok sam se vraćala, šumom je prolazila velika povorka. Neki su nosili križ, neki su se vozili na kamionima s odsječenim deblima, neki su pjevali ,,Kraljice Hrvata'', neki su vikali i psovali, neki su gurali kolica s djecom, neki su bili odjeveni u dugine boje, prepoznah Vesnu Pusić u tirkiznoj svilenoj haljini i malo kasnije svoju psihijatricu u tamnozelenoj vesti i isto takvoj suknji do koljena. U povorci još bijahu upečatljive seoske babe u crnom s rupcima na glavama.

Nakon toga svega pojavila se nekakva zapjenjena lisica koja je šutirala nekakvo klupko krzna po padini. Nije me napala, ignorirala me potpuno usredotočena na svoj plijen, ali mene je bilo strah da ne privučem njenu pažnju.

Po običaju, probudih se željna daljnjeg spavanja.

P.S. Sjetih se! Mačka se hranila kokošima kojih bijaše puna šuma.