ok, ovoga, par stvari... da ne ispadnem ovdje sada negativac i licemjer
dakle, kao prvo.
uvijek ima prica o stvarno pametnim i marljivim ljudima koji nemaju para. i svi suosjecaju s njima i sipatiziraju i ja nisam u tom pogledu nista drugaciji.
ali, ako pogledate i danasnju situaciju, ja nisam ni nesto narocito pametan, a bogami ni marljivost mi nije bas na nekom zavidnom nivou, pa ipak sam uspio upisati faks onako, bez placanja.
i ok, priznajem, na matematiku je lako upasti, tako da mozda i nije najbolje mjerilo. ali hocu reci da trenutni sistem, koliko god on daleko bio od idealnog vec i sada pruza prilike ljudima koji su spremni zasukati rukave i primiti se posla.
drugo su oni koji jadni bi htjeli neznam ni sam sto, ali kad treba sjesti i uciti rađe odu van i zabavljaju se.
mislim, da, ok, treba pruziti priliku obrazovanja svakome. ali opet s druge strane zasto bi svi mi placali malom Perici njegov peti pokusaj da prođe prvu godinu faksa, kad je vec bjelodano da se ni njemu samome neda vise s tim zahebavat.
ok je ako ti vec ministarstvo (odnosno porezni obveznici) placaju tvoje obrazovanje da onda i ti ulozis malo truda u to. a ako to ucinis onda neces tipa studirati godinama i slicno, nego ces nastaviti sa dobrim radom i dalje.
i onda je ok da nastavis i primati to besplatno obrazovanje od ministvarstva.
ok, nadam se da smo sada rijesili slucaj pametnog i marljivog studenta loseg ekonomskog polozaja. sada bih vas pozvao da se slozite samnom da ipak ima puno puno studenata koji i nisu u tako losoj situaciji a nisu ni tako marljivi (pamet nedirajmo, na to se, ajde, ne moze bas tako utjecati)
mislim, ako se svake godine ide kojih dva, tri mjeseca po ljetovalistima i skijalistima, ako se ima za fancy odjecu, za izlaske svaki drugi dan i slicno (a uglavnom, budimo realni, ide se na more, i izlazi se i svi mi trosimo, neki manje neki vise, ali i dalje trosimo dosta na takve stvari) onda mislim da je licemjerno upravo pozivati se na male pametne, marljive i siromasne studente dok sami za sebe trazimo besplatno obrazovanje.
kodmene na faksu, ja i da sam upao s placanjem to svejedno nikako ne bi bili neki astronomski iznosi, a jos bi se to ljepo moglo podjeliti na deset rata i na kraju ti se svede na tri, cetiri izlaska (ili kakve nove tenisice) mjesecno da bi se pokrili troskovi mog fakultetskog obrazovanja.
nadalje, pogledajmo sada malo i opce prilike u drzavi.
iskreno, ima li nas proracun trenutacno mogucnosti da pokrije takve izdatke? nisam strucnjak, ali nekako mi se cini da bas i nema. mislim, neznam, nisam se bavio konkretnim brojkama, ali nekako mi se cini da to ne bi bili mali novci.
dodajmo jos k tome i sveokupno stanje u naseb obrazovnom sustavu. ne prođe prakticki ni jedna godina bez nekog strajka profesora ili neceg takvog. i te ljude treba nekako platiti, i to ponovno dolazi iz ministarstva. ne zive ni ti ljudi od zraka i praznih obecanja.
i za kraj cisto teoretsko razmatranje.
dakle, besplatno obrazovanje je svakako jedan od ideala, i kao sto je netko vec napomenuo, mozemo ga vrlo elegantno povezati sa utopistickim svijetom star treka.
pa ipak, u realnom svijetu ideali su po svojoj definiciji nedostizni. njima je uvijek moguce (i usudio bih se reci pozeljno) teziti, pa ipak, u potpunosti ih je nemoguce realizirati.
dakle, mislim da je u bilo kakvim "pregovorima" (ijako ta rijec pregovaranje ovisi i o metodologiji koja se primjenjuje, ali recimo da ju mozemo primjeniti u ovom slucaju) nije realno ocekivati potpuno ostvarenje negod ideala za kojim se određena strana povodi. dakle, uvijek je u pitanju nekakav kompromis (ako hocete, i to je, na kraju krajeva prikazano u treku i to vrlo lijepo!) tako da smatram da bilo koja strana koja apsolutno odbija kompromis kao rjesenje i sagledavanje "protivnikovih" stajalista kao metodu ili nema poima sto u biti radi ili u konacnici ne zeli postici ono sto javno deklarira kao svoje ciljeve.
u svakom pogledu (a koji je ovdje u pitanju necu ulaziti) nije mi primamljivo biti djelom tako necega, bilo kao pijun u nekoj drugoj igri, ili kao bezglavi dio jos bezglavije mase.
i jos moj osobni stav. nazovite ga, ako bas hocete, sebicnim, nekologijalnim ili licemjernim, ali ja volim imati slobodu izbora u vecini stvari u zivotu (pa makar i prividnu) tako da mi se ideja o "sabotiranju" nastave od strane nekog treceg nesviđa vec u startu.
| 
| 
