
Sposobnost VS Ravnopravnost
Uglavnom ja zagovaram to da ljudi budu ravnopravni i da se u politici prvo gleda na program a onda na sve ostalo , zapravo da je program i sposobnost na prvom mijestu
Danas je na TV-u tema o kvotama zena u saboru i politici , ulazak svih u politiku je nuzan ali kvota i primarno gledanje ljudskih bica u misaonoj djelatnosti po spolu ili necem desetom mi nedjeluje bas kao napredak nego stavljanje u torove
Nesto kao situacija u BIH gdje su narodnosti odvojene u svoj tor , samo sa razlikom da se ode ne racuna vise da misaona djelatnost ne podrazumijeva tjelesno stanje osobe (sto se toga tice osoba moze bit i hermafrodit a njih nema u kvotama za sabor iako je znanstveno dokazano da postoje)
Uglavnom nabrajaju se cesto neke stvari u kojem su zene bolje od muskaraca i obrnuto , iako ja opet kazem misaona je aktivnost nevezana uz spolnu pripadnost
Cini mi se da je situacija primitivnog drustva i diskriminacije dovela do toga da se sve stavlja ispred programa
Nije bit da se odrede kvote , nego da se ima program
Tu ima i onaj problem sa sto ljudi sto cudi , sto zapravo da se dogodi situacija da moras imat kvotu u vladi po spoolu ili manjini a dogodi se da bas ona osoba koja moze unaprijedit vladu ne spada u tu kvotu i mora se tu osobu izostavit ?
Program ili jednaka spolna , rasna , narodna ili neka druga zastupljenost , pitanje je sada ?