@Alokin da se DT (HT) držao dogovora ja ne bih od 1 ovog mj. imao tel. liniju.
No malo su me preveslali i tako, slučajno imam još dok im ne stignu papiri (to im je opravdanje).
Da si na netu dao bi mi svoj email i ja bih ti poslao cijelu priču mailom. No evo ti str. 6.
-----------------------------------------------------------
Bračno stanje? Pokušavao je dva puta ali eto nije baš išlo. Ima je jedno žensko dijete iz prvog braka. Dolazio je iz jedne kolonije koju su sačinjavali uglavnom ljudi, no bilo je tu i rasa iz puno udaljenijih područja. Njegova je kolonija bila gotovo na suprotnom kraju od kolonije s koje je dolazila kapetan.
«Hoćete li više doći ili ću ja morati jesti neke splačine iz ovoga moga čuda?»
«Ma skužajte šjora kapetan ma eto trefilo se, evo već letin!» Mike je stigao do kapetanovog apartmana i pozvonio na vrata. «Uđite! Već je bilo i vrijeme.» Mike se još jednom ispričao kapetanu te joj poslužio večeru.
«Virujen da će van ova večera bit ka ča još ni bila! Jest da ste malo više čekali ma znate vidit ćete kako je dobro storena a nadam se i poslužena.» Udaljio se od stola i krenuo van kad je kapetan rekla: «Trebala bih vaš savjet ako imate malo vremena?»
Mike se iznenadio toliko da se bio malo ukočio na mjestu. Da njega kapetan pita za savjet, nikad još tako što nije doživio. «Da… Naravno, sad ... ma samo vi pitajte, mislin… Skužajte, trema!», nasmija se Mike i nastavi, »Kako ja vami moren pomoć?»
I Petra se nasmijala kad je vidjela svog poslužitelja onako zbunjenog i rekla:
«Svi se mi koji put malo zbunimo. Što ćete! Trebala bih pozvati šefove i časnike na jedan razgovor, onako neobavezan. Nismo imali sastanak još od predstavljanja. Da vidimo malo oko rute. Možda ima netko kakvu dobru ideju. Što mislite jeli bi li to bilo uredu?»
«Vi s njima ne razgovarate svaki dan? Sad, ja van se u to ne razumin, ma tako san čuja.»
«Hmm … da! Vidite, ja sam malo neobičnija. Tko zna od kojeg pretka je to. Pozvati ću ih sutra. Obavijestiti ćete kuhara da pripremi jela! On zna što oni vole.»
«To van ni loša ideja. Večera, ručak, uvik pali … Mislin ne samo kod cura.»
«Izvinite na smetnji Mike. Jeli tako nekako?»
«Da, tako nekako.» Mike je zaželio kapetanu ugodnu noć i otišao iz apartmana.
Spremala se početi jesti a na ksu ju je pozvao dežurni voditelj da dođe na most.
«Sad ste me našli zvati! Što je tako hitno Peter?»
Peter radi na konzoli kontrole naoružanja, inače Zemaljskog porijekla, bio je dežuran na mostu, 24 godine, srednje visine, svijetle kose. Dolazio je s Europskog kontinenta. Postavljen je kao šef osoblja za kontrolu naoružanja. Volio je holoprogramiranje i tim se dosta bavio. «Približava nam se neki brod! Eto zato zovem.»
«Da i ... ?! Što je tu neobično? Zar nikad niste vidjeli brod?»
«Ovaj izgleda nekako opasno! Mislim neobično se ponaša.»
«Dobro. Evo dolazim!»
Stvarno su koji put čudni ti mladi ljudi, ali su i zanimljivi. Prepao se broda jer izgleda opasno. Možda sam ipak trebala uzeti neku iskusniju posadu. Vidjeti ćemo. Peter se za to vrijeme pokušao osloboditi tjeskobe, nije baš straha, pa nije on strašljivac, nego eto … Baš je čudan taj brod. «Što misliš Bela? Što će mi kapetan reći sad kad dođe? Možda sam pogriješio? Trebao sam to nekako sam riješiti. Ne znam više.» Bela će mu kroz smijeh:
«Ne znam Peter ali znaš kakva je ona, zapravo što se priča! Ne voli da je za svaku sitnicu uznemiruju. Pa sad… Hm, neće ti biti lako.»
«Ozbiljno te pitam a ti se zezaš!»
«Jedino što je tu ozbiljno je taj tvoj neobičan strah od ovoga broda koji nam se približio. Morati ću te svaki dan ljutiti, baš si simpatičan takav.» Gle ti Bele kako se zeza sa mnom. Nju kao da nije briga. Nema ni mrve straha. Stvarno, zašto sam se toliko uspaničio? U to vrijeme na most je stupila Petra. «Peter jesi se prestao tresti od straha?» upita ga kapetan.
---------------------------------------------------------
Pozdrav