Ak ovako nastavi morati ću zaključat kafanu "Kod poštenog Ferengija" ili dat nekom na upravljanje.
Jeli ima neki "otkupitelj" , sve za 1 kn i stolovi i stolice.
Ponude dostaviti na ovi topic ovajj... kafanu.

Pozdrav
Globalne krize 20/09

Teško da ćeš u ovo spamersko doba išta dobiti za lokal.... drugi otvaraju restorane i prevozničke firme, a tvoj bar je opustio otkako se na njemu više ne računa postcount

Točno... hmm moran podmitit šeficu, samo da se javi!

Dobro da si me sjetija. Hvala!!

Pozdrav

Antispama 55

!OBJAVA!

FTU mi je naložija da 1 travnja 2009 zatvaran bar jer je čista propast i ne donosi nikakvu zaradu već duže vrime.

Što se pilo pilo što se jilo jilo... nima više!

@Picard ne dolazi s čvarcima i slaninom a Worf je bankrotira, @Ezri se vidin izgubila, mora da je ošla s onim svojin Garakom na duži odmor.
@Nenadg ne dolazi na sok od šljiva ...itd....

Pozdrav
Zlatarevog latinuma 55

Sve je to ok. To ga dođe na isto ka da imaš dva bara , jedan do drugog, samo ča jenemu Ministar financija kaže " ti nemoraš platit porez" a drugome " Porez ti je ne 22% nego 122%."

Zapravo ova izjava admina je više nego točna.




No pustimo sad to nije to važno, važna je dobra zabava a ovdje je nije bilo jakoo dugo.

Evo izvoliš kanar, umalo rekoh "na račun kuće".

Pozdrav

Evo obećanog uvoda romana.

-----------------------------------------------------------------------
***

Kad god pogledam u daljinu, u taj prostor koji nas okružuje, sjetim se koliko toga mi još zapravo neznamo, pojima nemamo o mnogim stvarima i prostoru u kojem jesmo.
«Moram priznati, neobično je to što ste mi donijeli.» reče voditelj gledajući u komad platna koji mu je šef odjela za istraživanje civilizacija donio na uvid. Nije mogao vjerovati u to što je pisalo na toj tkanini. Vrtio ju je u rukama, pogledavo sa sviju strana, pa se opet, po tko zna koji put, okretao pogled prema prozoru, zapravo nekoj vrsti staklemog zida.
«Kažete da su to našli kad je mijenjan stari komunikacijski sustav u blizini Prostora-G?»
«Da, tako su rekli naši inženjeri.» Šef odjela gledao je u voditelja i sam zbunjen tekstom na platnu, potom nastavi, «zaista je neobično to otkriće i u prvom trenu nismo mogli vjerovati onome što vidjesmo. Nakon brojnih provjera pokazalo se da je to ipak iz vremena o kojem sam vam govorio.» .... «Hmm... znači sumje nema, to platno je staro oko sto pedeset tisuća godina?! Morate priznati, neobično! Tekst na njemu još je još neobičniji, pogledjte ... kao da je neka priča o ... legendi, priči...»

Uze prijevod teksta i počne ga čitati: «To predanje kaže kako je nekoć postojalo moćno carstvo koje je pljačkalo sve vrste u dijelu svemira znanom kao Prostor. Bivalo je sve manje resursa i carstvo je postajalo sve okrutnije prema njima. Takvo je stanje postalo neizdrživo te su vladari Prostora bili prisiljeni da zaborave međusobne sukobe i nesporazume te nešto poduzmu. Silom se nisu mogli oduprijeti moćnom carstvu te su morali naći neko drugo rješenje. Dugo su ga tražili, sve dok jednoj od vrsta nije došla ideja da se napravi invertor materije...» i ponovo pogleda u šefa odjela. Malo je razmišljao a zatim mu reče «Napraviti ćemo tim da to istraži. Sjećate se one... stručnjaka za bioniku sa Spektre1...» ... «Mislite na Petru?»
«Da nju! Pozovite je da se odmah vrati s odmora, dovoljno je mlada a opet dovoljno iskusna da joj povjerimo istraživanje toga mita, legende. Zaslužila je naše povijerenje. Obavite to još danas. Kad se vrati nek' najprije dođe na razgovor kod mene.» Šef je pozdravio voditelja i otišao iz ureda.

Nakon dugo vremena vodstvo projekta Sektor A odlučilo je poslati brod da pokušaju ponovo istražiti taj gotovo nepoznat prostor. Govorilo se da tamo vladaju neki čudni zakoni a i neke čudne vrste, samo što ih još nitko nije vidio. Gotovo nikakvih preciznijih podataka o tom prostoru nitko nije imao. Raniji pokušaji istražiivanja tog dijela svemira bili su neuspješni. Vratili su se samo rijetki i to oni koji dublje u taj prostor nisu ni ulazili. Kolale su razne priče o tom prostoru. Priče koje uskovitlaju maštu i bude radoznalost.

Mjesec dana od susreta Petre s upravitejem sve bijaše spremno da se krene u istraživanje.
Zar je baš danas morala biti tolika gužva. Moram se požuriti da me ne čekaju previše. Trebala sam ranije krenuti, kad... Uh. Izašavši iz Centra za istraživanje civilizacija požurila je na vlak koji je vozio do zračne luke. Stigavši u zračnu luku sjede na stolicu do terminala jer bijaše već dosta umorna od cjelodnevnog trčkaranja. Imala je desetak minuta do ukracaja za let do orbitalnog kozmodroma. Vrtjela se oko sebe kao da nekoga čeka. Ustala je i otišla do projektora na kojem su ispisani redovi letova. Nakon kraćeg ...


to je naravno dio uvoda (ima 9 str.)

Pozdrav

Joj buco... ja bi još... djeluje zanimljivo...

Tak ti je to... u ugostiteljstvu ti je lokacija sve.... bolja lokacija = veći promet =profit

Da li slijedi zahtjev za prebacivanjem bara iz Igrališta u Off topic?

jako je zanimljivo i imaš dobru ideju...

ali uvod od devet stranica...
moj stane na jednu

i definitovno stavi još da čitamo !!!

Pošto je priča podugačka nije toliko čudo, no nije to baš klasični uvod... već na slijedećoj staranici kreće radnja. Vezana za upoznavanje likova, mjesta odkud kreću i sl.

Inače ima preko 40 ulomaka + uvod.



Ideja ni loša, dapače.. no ja ti iman aktivnu tel. liniju pa tako i internet konekciju, kako rekoh, to 1 travnja.
Tako da nema potrebe jer čak ni ja nebi mogao toliko toga "napostat" (450 stranica) u par dana.


Ak je tako postat ću još jednu stranicu.

Pozdrav
Uspavanka 57

Samo daj...

str 2.

---------------------------------------------------------------------
razgledavanja vratila se nazad na stolicu. Samo što je sjela do nje sjede mlađi muškarac i reče: «Uh, umalo da zakasnim na let za kozmodrom!»
«Ni ja nisam puno bolja. Kojim poslom idete tamo?»
«Čuli ste za ono istraživanje Prostora-G?»
«Nešto jesam. Vi sudjelujete u njemu?»
«Pa eto pozvali su me. Kažu da su samo mlađe osobe uzete u tu misiju. Eh, izvinite. Vladimir!»
«Petra.»
«Vi? Radite na kozmodromu?»
«Ah ne, ne radim tamo. Idem sličnim poslom kao i vi. Vi ste odavde, sa Zemlje?»
«Da! Vi ste, ako dobro piše na majci, iz kolonije Spektra1?»
«Točno. Tu sam već mjesec dana što poslom što privatno.»
«Vidite onu visoku curu što trči prema projektoru?»
«Vidim. Izgleda da ima i osobne čuvare?!»
«Koliko sam saznao to bi trebala biti kormilarka na brodu na koji idem. Kažu da je zaista sposobna, sad?»
«Bar brzo trči ako ništa drugo. Mora da je iz kolonije Martinis5?»
«Po stasu izgleda da je. Ne izgleda loše... Stvarno kojim poslom idete, ako nije tajna?»
«U inspekciju posade Game.»
«Game?! To je brod na koji se ukrcavam. Nisam znao da imaju inspekcije?»
«Znate da moraju biti. Ipak se ide daleko i sve mora biti kako to nalaže red stvari.»
«Pa mora, točno. ...Zovu nas na ukrcaj!»

Petra i Vladimir krenuše prema ulazu terminala. Primjetio je Vladimir da ova inspektorica gleda iza sebe. Okrete se i vidje kormilarku. Zadihana glasno je reče: «Jedva sam stiga na vrijeme! I vi ste u misiji?»
«Ja sam u misiji a ovo je gospođa inspektor! ...Vladimir!»
«Inspektor?! Izvinite, Bela!» i klimne im glavom.
«Ja sam Petra! Upravljate li brodom kao što trčite bit će dobro.»
«Znate li možda tko će biti kapetan?» upita Vladimir Petru.
«To nije moj posao.»
«Načula sam da je to neka malo neobična osoba. Kažu da je... Ustvari svašta se priča! Nadam se da pola od toga nije istina. Ona dolazi iz kolonije kao i ... vi Petra. Hmmm?»
«Nevjerujte svemu Bela.» odgovori Petra. Vladimir pogleda u Belu nasmiješi se i reče:
«A ja povjerovao da je inspektor!», okrete se prema Petri i nastavi, «Vi ste naš kapetan?»
«Izgleda. Možda je Bela u pravu, malo sam neobična koji put.»

Na izlazu terminala orbitalnog kozmodroma stojalo je osiguranje. Prvo su pregledali Vladimira a zatim Belu. Njih dvoje su se potom malo odmakli i pričekali Petru da obavi te formalnosti pa da skupa odu na brod. «Vi ste?» upita je snažan visok muškarac iz osiguranja. «Izvolite dokumentaciju. Tu piše!» Gleda on njene 'papire' i smješka se. Pogledava prema njoj pa opet u dokumentaciju, a potom je nazvao sjedište osiguranja kozmodroma. «Čemu tolika sumljičavost? Mogu li vam kako pomoći?« reče mu Petra.
«Možete! Budite strpljivi, to je sve.»
«Bela jesi čula što priča taj policajac? Nije normalan!» reče Vladimir. ...Osjetivši ruku na ramenu K'Tar se okrete da vidi tko ga to povlači.

Izvoli to prebacit u PDF i uploadat na RapidShare... odmah!!!