evo jedna lijepa teorija zavjere (ili nesto slicno) sa jutarnji.hr

--------------
Za sve su krivi Vatikan, Židovi i biciklisti. Zapravo CIA, masoni i biciklisti. Odnosno, iza svega stoje muslimani, Kinezi i bicklisti. Ili ne, nego Slovenci, Srbi i biciklisti.

U bilo kojoj od varijacija, ovom se verbalnom zamkom mami zbunjeno pitanje "A zašto biciklisti?", s protupitanjem "A zašto ne?" i posljedičnim razotkrivanjem apsurdnosti uobičajenijih teorija urote.

Kao što se među zlikovcima - od našeg susjedstva do dalekih prostranstava svijeta - nađe i ponetko (ili više njih) tko pripada nekoj od spomenutih skupina, bude među takvima i biciklista, pa ipak se iz toga ne izvlači sveopću osudu biciklista, svih i svuda, dok se slične presude nerijetko olako izriču na račun pojedine narodnosne, vjerske, regionalne ili cehovske pripadnosti.

A zapravo imate više izgleda trpjeti neugodnosti s nekim biciklistom, čak i stradati od nekoga od njih - u rasponu od kratkotrajnog uzrujavanja do dugoročnijih posljedica vezanih uz frakture i traume - nego što su šanse da vam dan pokvare ili zdravlje ugroze Pentagon, Opus Dei, islamisti, rozenkrojceri, komunisti, pankeri i ostali dežurni krivci zajedno.

I to ne zato što je biciklista na našim ulicama više nego Kineza - potonje se puno ne vidi i još manje ih se čuje, iako im broj vjerojatno raste - ali vozača bezmotornog dvokotača još je uvijek manje nego što bismo mogli poželjeti za dobrobit zdravlja, rekreacije, opuštanja, manjeg zlostavljanja prirode, ugodnijeg i čišćeg zraka... A tradicija je već duga - mnogima je odrastanje uključivalo i odabir između različitih biciklističkih sljedbi, od (nekonjskih) ponija preko BMX-a do brdskih jurišnika.

Poteškoća dakle ne proizlazi iz nekakve (preko)brojnosti biciklista i bicikala, odnosno prezastupljenosti biciklizma na zagrebačkom i ostalim asfaltima, šljuncima i puteljcima od stvrdnute zemlje na prorijeđenim travnjacima. Kako je ipak sve više biciklističkih staza, ne samo oko savskog nasipa i u polupredgrađima, tako je i sve manji problem što se na tu simpatičnu vrstu prijevoza ovdje donedavno nije mislilo u mjeri u kojoj je takva svijest postojala u mnogim gradovima, od obližnje Ljubljane do udaljenijih Amsterdama ili Kopenhagena, o dojučerašnjem Pekingu da se i ne govori.

Nevolja je što se nekakva sumanuta i agresivna skupina vanzemaljaca, koji su zbog neprilagodljivosti i pretjerane iracionalnosti protjerani iz vlastite galaksije na naš planet, odlučila infiltrirati među naše bicikliste.

Tako uz neke od najplemenitijih i najobzirnijih sugrađana, koje možete vidjeti na biciklu kadgod im to obveze dopuste, nailazite na nekoliko puta brojnije fanatike i manijake, koji jure u suprotnim i svim ostalim pogrešnim smjerovima. Niotkuda se stvore pred vašim automobilom i možete ih izbjeći samo tako da izazovete lančani sudar ili skrenete u najbliži zid. Gaze na nogostupima djecu i odrasle, ljude i životinje, i pritom se još nervozno ljute što se pješaci i dalje usuđuju izlaziti na pločnik, danju ili noću.

Omiljena im je zabava koristiti ulice na kojima su ucrtane biciklističke staze, ali ne taj dio ceste, nego upravo bilo koji drugi. U noćnoj vožnji trebaju vam reflektori da na vrijeme uočite biciklista, koji bez svjetala, u nevidljivoj tamnoj odjeći, ateriran valjda WARP sletnom stazom s najbližeg NLO-a, juri prema vašem braniku, u zanosu koji je istodobno suicidalan i odlučan u zajedničku propast povući što više svih koji se nađu u blizini. A to može biti bilo gdje, bilo kada.

To su valjda tipovi kojima treba adrenalinske zabave, a nisu za motorističke utrke ili formulu 1, mimoišli su ih skateboarding, snowboarding i paragliding, ne idu im ekstremni i ronilački sportovi, klone se i borbenih vještina, i svu tako nagomilanu energiju kompenziraju u agresiji i autodestrukciji na dva kotača.

Ne možemo znati kakvi će biti ljudi kad i ako ih se bude kloniralo, ili genetički "dizajniralo" bebe u snobovskim eugeničkim laboratorijima bliske budućnosti. Ali ako pritom i bude dolazilo do grešaka, nipošto ne treba najrazularenijim ili najfrustriranijim pojedincima davati žestoka pića, jake droge, tenkove, zolje, političke ideje i pogotovo bicikle. Osim sobnih.