REPORT LIBURNICONA
Svjedočenje jednog organizatoraSve ima svoj početakKad se krenulo u organizaciju ovogodišnjeg Liburnicona želja nam je bila da ispunimo tri osnovna cilja; okupiti ljubitelje znanstvene fantastike i fantastike iz cijele Hrvatske, obogatiti turističku ponudu Grada Opatije i obogatiti sadržaj za mlade. Sva tri cilja su ispunjena.
Krenuli smo u organizaciju nekoliko mjeseci prije konvencije. Skupila se ekipa koja je sudjelovala na prošlogodišnjem “Abbaconu” i polako počela sa osnovnim organizacijskim poduhvatima. “Liburnicon” je organiziralo doslovce petero ljudi iz udruge “Kulturni front” (imena možete pročitati na web-stranici), ali naravno, uz pomoć volontera, prijatelja iz udruge “3. zmaj” i “Albusa”. Otprilike dva mjeseca prije konvencije smo počeli sa medijskim angažmanom, napravili smo trailer (najavu) koja je osvanula na youtube-u, počele su najave na forumima, a 40-tak dana prije konvencije dobili smo i našu prvu službenu web-stranicu.
Sve nosi svoje probleme Od početka nas je mučilo vrijeme koje ćemo odrediti za početak konvencije. Ljetni termini su ostali praktički jedini kada nema konova u Hrvatskoj, a Opatija je turističko mjesto koje svoje najluđe dane proživljava ljeti. Ideja je bila da napravimo jednu ludu ljetnu konvenciju i da zapravo vidimo koliko postoje realne šanse da se nešto takvo organizira (sa uspjehom) u jednom turističkom gradu u sred turističke sezone. Isto tako nas je interesiralo kolike su naše organizacijske sposobnosti jer po prvi puta radimo nešto što gotovo nitko od nas prije nije radio i uopće nismo imali predodžbu što nas sve čeka. Znali smo da ljeto nosi određene prednosti, ali i nedostatke. Organizirati fizičke aktivnosti pripreme konvencije na svakodnevnih 40ak celzijevih stupnjeva je zbilja ogroman problem, s kojim smo znali da ćemo imati posla, ali nitko nije očekivao baš da će to biti najtopliji dani u posljednjih pet desetljeća. Prednost je, naravno, bila ta da ste se mogli okupati i osvježiti kad god ste htjeli za cijelo vrijeme konvencije. Imajući to na umu, naš program smo pokušali oformiti oko raznovrsnih zabavnih sadržaja koji će iskoristiti sve prednosti koje nam najtoplije doba godine pruža. Program smo brzo bez problema popunili. Problem nam je bio da li ćemo imati dovoljno financijskih sredstava da ga i odradimo.
Jedan od glavnih problema nam je bio i organizacija smještaja, odnosno noćenje. Grad Opatija i ICEJ nam nisu, iz sigurnosnih razloga, dali da posjetitelje željne spavanja smjestimo u istoj zgradi gdje se održava konvencija. Nakon tjedana i tjedana neuspješnog traženja rješenja ovog problema, uspjeli smo sa Gradom Opatijom naći zajednički jezik i oko ovog pitanja. Grad je na sebe preuzeo odgovornost da sponzorira hotelskim smještajem sve posjetitelje koji se jave na vrijeme. Rok je istekao pet dana prije konvencije. Nažalost, taj dogovor je postignut tek nekoliko dana prije samog roka prijave (koji smo odredili još ranije) pa posjetitelji koji su se raspitivali prije o noćenju nisu mogli na vrijeme dobiti pravu informaciju. Nismo smjeli dopustiti da ljudi koji žele spavati ne znaju da li će biti organizirano noćenje tjedan dana prije konvencije. To nam je svakako jedan od većih propusta i prva točka organizacije sljedećeg Liburnicona.
U tjedan kada počinje konvencija naša organizacija ulijeće kao pun kamion koji se vozi nizbrdicom bez kočnica. Djeluje potpuno nestvarno da imamo svega tjedan dana do konvencije. Izgledalo je kao da nam treba još mjesec dana da sve dođe na svoje mjesto. No, organizacija je uzela puni zamah i svi posvuda lete organizirati ono što su na sebe preuzeli. Postaje sasvim kristalno jasno ono staro pravilo da nikad nije dovoljno sposobnih ljudi, a vrlo često ni novca. Radimo prvu verziju satnice koju ubrzo i objavljujemo na web-stranici. Medijska prašina se već lagano digla, izlaze nam najave u lokalnim tiskovinama, radiju, ali i na internetu. Lijepe se plakati (koji su bili predobri), a najavljujemo i naš dječji program po knjižnicama i vrtićima. Par dana prije konvencije počinje se sa uređenjem prostora ICEJ-a (Novinarski dom) i terase na drugom katu. Trebalo je organizirati uređenje terase (stolice, stolovi, ozvučenje..), osigurati svu potrebnu informatičku opremu (projektori, prijenosna računala..) te uređenje svih prostorija.
Zaboravni petakI tako je došao i dan "D" u petak 20.7.2007. Od ranih jutarnjih sati radilo se na ozvučenju prostora, sređivanju cuge, posljednjim testiranjima kompjutorske i slične opreme, kao i na finiširaju knjižica za posjetitelje, akreditacija i društvenih igara koje su se tek trebale dogoditi tog dana ili sutra. Kakvih 5 minuta prije službenog otvaranja Liburnicona još smo trčali po hodnicima, a da još nismo ni znali kako bi ceremonija otvaranja uopće trebala izgledati. No u tim trenucima od nekud je iz rukava izvučena pupčana vrpca ovog našeg još nerođenog kona, našla se i jedna prekrasna katana. Naš glavni web developer Phrax aka Šuker je izašao pred publiku koja je brojala oko 30-tak uzvanika te je ceremonija otvaranja mogla započeti. Ovim putem se zahvaljujemo svima što su imali volje po onom užeglom suncu uopće doći na otvaranje. Nakon kratkog čitanja pisma dobrodošlice, ja sam (Lesinger) uz pomoć superoštre katane presjekao pupčanu vrpcu ovom našem tek rođenom konu. I tako je, na simboličan način, rođen prvi Liburnicon.
Posjetitelji su se na ulazu malo počastili sa sokovima i grickalicama. Osim akreditacije, svi posjetitelji su dobili i bilten Liburnicona te jedan glasački listić za najbolju fantasy&sf sliku. Polagano je Liburnicon počeo proživljavati svoje prve sate na užeglom suncu. Slijedilo je uvodno predavanje opatijskog gradonačelnika dr. sc. Amira Muzura o čudesnim izlječenjima tokom povijesti. Prvi gosti su počeli pristizati u većem broju i sve je polako teklo svojim tokom. Predavanja su se održavala sa minimalnim zakašnjenjima, a ljudi su sa velikim zanimanjem prisustvovali demonstraciji naše velike hit igre ''Star Trek boćanje''. Igrači su se jednostavno zaljubili u igru i teško ih je bilo odvojiti od boćarskog terena. Slijedilo je predavanje o ''Liburnima i Liburnijskom području'' od strane arheologa Ranka Starca, a nakon njega je došao na red i prof. dr. sc. Marijana Vejvodu sa temom «Što je znanstvena fantastika u današnje doba?», koji je naišao očito na grupu istomišljenika jer se rasprava otegla dugo u noć. Smračilo se i LARP Vampira je taman počinjao, pripremao se DnD turnir i board game-ovi su se taman pripremali za posjetitelje kad se dogodilo nešto što je nas organizatore presjeklo.
Sijevnulo je u hodniku i 3 glavne sobe (kompjuterska, soba za board game-ove i soba za radionice i Dnd) ostale su bez struje. Stare električne instalacije u zgradi samo su čekale jednog malo jačeg potrošača struje da izgore. Žice u razvodnoj kutiji nasred hodnika su se istopile i jedini način za popravak je bio stavljanje novih instalacija. I tako dok smo mi organizatori trčali po hodnicima i pokušavali vratiti struju, posjetitelji su se polagano pokupili na noćno kupanje i izlazak u Opatiju. Program je slijedećih dva sata u potpunosti zamro, a jedino LARP-eri Vampiri nisu bili utučeni. Očigledno su im njihove Vampirske oči omogućavale nesmetano kretanje po polumračnim prostorijama i nisu ni primijetili da se nešto čudno događa. I dok smo gledali dali da padnemo u depresiju zbog toga što nam se dogodilo ili da pobjegnemo van od svega, na terasi se održavala slabo posjećena književna večer. No oko ponoći iskusna ekipa sa Istrakona uzela je mikrofon u svoje ruke i održala kviz ''Ko što zna? Krhko je znanje!'' i publika se opet ni od kuda počela sakupljati te je večer ipak kako-tako uspješno privedena kraju.
Ja bih rekao da je taj prvi dan bilo očito da su posjetitelji od nas za neke stvari više očekivali. Očekivalo se više ljudi, više igara i više akcije. Nije da je nedostatak struje glavni krivac za sve. Mi kao organizatori smo jednostavno ostali svi zatečeni nastalom situacijom i svi smo nahrupili riješiti taj problem potpuno zanemarujući posjetitelje. Tako da su se skoro svi posjetitelji (njih 80ak) razbježali koliko god su mogli. Na kraju večeri smo bili dosta utučeni. Toliko truda i mjeseci rada je uloženo, a vratilo nam se na gotovo najgori mogući način. Jedino što nam je preostalo je da se reorganiziramo, pokupimo ranjene i subotu učinimo nezaboravnom.
Nezaboravna subotaSubota je počela laganim korakom. Prvo što smo išli srediti je, dakako, struja. Pospajali produžnim kabelima sve koliko smo god mogli. Hladnjake i jednu predavaonicu smo učinili funkcionalnom. Opremili se svijećama i reorganizirali. I dok smo mi to sve spajali, u prostoriji za društvene igre su se okupili mališani i pod budnim okom animatorica iz društva ''Naša djeca'' zabavljali u izradi svemirskih brodova od papira, gledajući crtiće, kušajući kolače i crtajući fantasy i SF slike. Napravila se tu i mala izložbica njihovih likovnih uradaka za koju su posjetitelji kasnije sa oduševljenjem glasali. Takav jedan ležeran radostan duh tog jutra nam je i dao snage da tu subotu odradimo kako treba. U popodnevnim satima je sve bilo spremno za početak programa. Iako smo mi prvotno zamisliti da program počne oko 14h, vrlo brzo smo shvatili da ćemo pomicati satnicu što kasnije kako bi se okupilo što više znatiželjnika. To je u biti bio naš najveći pogodak konvencije.
Dolaze nam naši gosti iz Splita, Dora i Tanja Duplančić, za predavanje i radionicu iz Astrologije. Oko 16:00 počinju prva predavanja Ivana Cerovca, a slijedi ih astrologija i radionica iz astrologije. Oko pet sati, kada se već dalo nekako disati po onom vremenu, počinje eksterni show program i rad Phraxa u ulozi animatora nije prestao do ranih jutarnjih sati. On je kreator velike većine igara na Liburniconu stoga ih je on najbolje znao voditi i objasniti. Prvo su počele igre sa testiranjem nove federacijske fazorske borbene puške FKK-47. Tu se kao najbrži Star fleet marinac na našem borbenom poligonu pokazao Pa3k sa Istrakona, dok je naša klingonka, iz Zagreba, Tedea zauzela drugu poziciju. Slijedio je Roswell '47 gdje smo proveli pola sata čekajući da se naši alieni konačno probiju kroz atmosferu i počnu slijetati na od nas pripremljeno sletište, nažalost to je bilo dovoljno i previše vremena da se bespoštedni «Men In Black» skupi oko ICEJ-a i pripremi za rušenje naših posjetitelja izvan naše galaksije, točnije Andromede. Na sreću naših posjetitelja Men in Black nisu uspjeli sa svojom inferiornom tehnologijom srušiti ni jedan ''Leteći tanjur'' no učinili su dovoljno da par njih skrenu sa kursa i da ateriraju izvan predviđenog sletišta. Na našu sreću nije se ponovio Roswell iz 1947. godine. Čestitke ekipi ''A je to'' na uspješnom navigiranju ''Letećim tanjurima''.
Zatim je slijedilo je ono što se čekalo još od petka i za što se treniralo veći dio subote na našem lokalnom jogu (boćarskom terenu ako neko ne zna). Skupilo se 16 natjecatelja u 8 ekipa i počela je kvalifikacijska runda za veliki prvi svjetski turnir u ''Star Trek Boćanju''. Kvalifikacije su ekspresno završene i finalna igra je mogla početi. Na iznenađenje svih nas, ekipe koje su trebale biti glavni favoriti ispale su već u prvoj kvalifikacijskoj rundi i u veliko finale smo ušli sa dvije potpuno nove ekipe. Svaka od 4 preostale ekipe izabrala je jednu od organizacija: Federaciju, Klingonce, Romulance ili Dominion i sa njima pokušavala napraviti prevlast nad planetima i sistemima koji se nalaze u Neutralnom području. Podmukli Romulanci vrlo su brzo doživjeli svoj kraj, a onda je krenulo bespoštedno osvajanje sistema, gdje su se savezi sklapali jednako brzo kao što su se i raspadali. Situacija je postala napeta da ne može biti napetija. Od nekud je doletjela i borgovska kocka i asimilirala jedan od sistema. A svi znaju da je Borgove kad se negdje ustoliče jako teško istjerati. Nakon kakvih 2 sata igre i premorenosti natjecatelja odlučili smo odigrati još 20 minuta pa pogledati situaciju na terenu. Na kraju je pobijedila ekipa «3. Zmaj», a slijedili su ih ekipa «A je to» i «Zagrepčani» (ne znamo točno ime). Ekipa «A je to» je bila već osvojila majice u igri Roswell '47 te je svoje majice dodijelila trećeplasiranima i za to im se ovog puta zahvaljujemo.
Tu negdje u sred turnira u ''Star Trek boćanju'' počelo je predavanje Korada Korlevića, astronoma iz zvjezdarnice u Višnjanu. Sa Koradom smo imali jedan nesporazum (vražji e-mailovi) pa nismo znali do posljednjeg dana da li je u mogućnosti doći iako smo ga najavili. Bio je vrlo zadovoljan što je imao priliku u Opatiji pričati o jednoj temi koja nije baš šesto zastupljena, a radi se o «Svjetlosnom onečišćenju i njegovim posljednicama». Predavanje nikog nije ostavilo ravnodušnim.
Nakon predavanja slijedilo je predstavljanje vodene rakete kućne izrade i njezina demonstracija leta mladog riječanina Edija Ratkajca. Velikom broju zainteresiranih Edi je objasnio princip na kojem rade takve rakete, pokazao kako se sa dvije plastične boce može napraviti jedna takva raketa, kao i ventile i ostalu opremu koju je potrebno izraditi da bi se raketa napravila. Raketu smo lansirali sa samo 2 bara pritiska i digla se na kakvih 30 metara visine. Dok je trajalo predstavljanje vodene rakete, počeli su se održavati svi kvizovi koji su bili predviđeni za noć prije, a zbog nestanka struje nisu se mogli održati. U organizaciji Liburnicona i 3. Zmaja iz Rijeke.
Došao je i red na koncert grupe ''Pavijan Grivasti'' na terasi na drugom katu. Puna terasa ljudi, sve vrvi od programa, sve puno ljudi unutar i okolo zgrade- to je ono što smo cijelo vrijeme čekali. Poslije dobro posjećenog koncerta, ispod terase se održavao ''Minotaurov Mausoleum''. Labirint prepun piva sa samo jednim ulazom i samo jednim izlazom, i samo jednim Minotaurom. Rijetki su uspjeli sa pivom u ruci izbjeći minotaurovoj nepogrešivoj orijentaciji u labirintu i njegovim vjernim mačevima.
Uskoro je prošla ponoć i polako smo se spremali za proglašenje najboljeg SF&Fantasy rada konvencije. No prije toga Istrijani su još izveli Kviz ''najslabija karika'' i dobro nasmijali publiku. Proglasili smo pobjednike u natjecanju za najbolju sliku (čestitke Neli), a zatim smo nastavili sa SF Charadesima gdje su se svi opet dobro nasmijali kad je Jani («3. zmaj») crtao klonove iz Star Wars filmova ili kada je Kiko pokušavao nacrtati shadowfaxa iz gospodara prstenova. Sve je to popraćeno sa degustacijama slastica iz raznih galaksija, kao i kušanje već napola popivenog Klingonskog Blood Wine-a. Sve smo završili sa Klingonskim karaokama. Koje iako nisu bile na klingonskom nisu bile lake za razumjeti (Svaka čast Tedi).
Negdje oko 4 ujutro konačno smo stavili ključ u vrata ove naše početne Liburniconske priče i moglo bi se reći da se Liburnicon nakon gotovo upropaštene prve noći uspio preporoditi i poput Phoenixa iz pepela poletjeti i zasjati na Opatijskom nebu.
Liburniconski zakoniI tako je završio taj famozni Liburnicon. Neke zakone smo naučili te smo ih odlučili podijeliti sa svima. Otprilike ih imamo 10 iako bi ih se dalo napisati još barem pet puta više.
1. Na neke stvari se ne može utjecati, jednostavno se dogode (npr. nestanak struje).
2. Ukoliko organizirate kon uzmite puno svijeća. Neka se nađe.
3. Ukoliko organizirate kon u sred ljeta na +40 stupnjeva morate imati dosta pive.
4. Ukoliko organizirate kon u sred ljeta program mora biti većinom večernji i do ranih jutarnjih sati jer sunce je jednostavno prejako tokom dana i ljudi su na moru.
5. Organizirati ljetni kon u Hrvatskoj je moguće ako se jako potrudite, ali ne preporučamo. Prepustite to nama.
6. Predavanja i književne večeri po ljeti teško nalaze slušaoca. Jednostavno ljudi ne žele uključiti mozak. Za to im služi ostatak godine.
7. Osvježavajuće ljetne sf&f igre su zakon. Definitivno nešto što nema baš na drugim konovima. Ljudi naprosto to obožavaju.
8. Koliko vam god izgledalo da imate dovoljno ljudi za organizaciju kona - varate se, nemate.
9. Koliko vam god izgledalo da imate dovoljno vremena za organizaciju kona - varate se, nemate.
10. Kad organizirate kon uvijek zovite LARP-ere jer oni jedini osim vas imaju neke rekvizite od koristi.
Ljudi, hvala vam što ste došli i pružili priliku Liburniconu. Nadam se da ste se zabavili, a ako niste, onda ce te iduce godine 
Slike ce uskoro osvanuti na sluzbenom Liburniconskom webu..
| 
| 
