Dok vojske samoproglašenih kraljeva pustoše već poharanom zemljom, sa Sjevera se sprema seoba naroda. Zima dolazi, ali čini se da nitko osim Jona nije svjestan opasnosti koja stiže na tragu horde Divljaka. Ali, je li Jon svjestan opasnosti koju za njega nosi crvenokosa Ygritte? Zmajevi mlade Daenerys stasat će kroz niz bitaka na dalekom Jugu, dok mlada kraljica stvara novu vojsku za svoj trijumfalni povratak u Zapadne zemlje. No prije toga, kao što proročanstvo kaže, tri će puta biti izdana, samo od koga? Na patuljasta pleća Tyriona Lannistera past će cjelokupna obrana Kraljeva Grudobrana pred naletom flote kralja Stannisa. Sve njegovo lukavstvo neće mu biti dovoljno da predvidi čija to, naoko prijateljska, ruka skriva bodež. Desetogodišnja princeza Arya iskusit će život na dnu, neprestano u bijegu, okružena neprijateljima, sve dok ne spozna snagu čarobnih riječi «valar morgulis». Jaime Lannister usnut će čudan san i prvi put u životu preispitati svoje postupke. Je li moguće da će najbolji mačevalac Sedam kraljevina u svom srcu pronaći trunku milosti? Prateći sudbine dviju suprotstavljenih obitelji, Starkovih i Lannisterovih, George R. R. Martin će u Oluji mačeva, trećem dijelu svog ciklusa Pjesma Vatre i Leda, postupno razotkriti razmjere čudovišne zavjere koja je pokrenula kotač zamašnjak svih katastrofa. Kao i u dva prethodna romana, Igra prijestolja i Sraz kraljeva, radnja se odvija gledana očima mnogih likova, od kojih će neki poginuti, a neki iznenada uskrsnuti tamo gdje ih najmanje očekujete. Martin je suvereni gospodar radnje i vodi čitatelje stazama kojima nikada nisu kročili. U ovom ratu iznenadnih obrata sva sredstva su dopuštena, nitko od likova nije siguran, a pogađanje što će biti dalje potpuno je uzaludan posao. U prijevodu Tajane Pavičević i uz naslovnicu Esada Ribića Oluja mačeva, treći dio sage Pjesma Vatre i Leda, dobit će svoj nastavak u dugo iščekivanom četvrtom dijelu Gozba vrana.

Pih, ovo je strašno... meni osobno najbolja i najdraža knjiga do sada u serijalu, a topic zjapi prazan.

Eh, sada je tu mali problem da je prošlo podosta vremena od kad sam ja pročitao pa ovaj report neće biti toliko opsežan kao neki prije njega i postoji velika mogućnost da ću nešto zaboraviti spomenuti. No da krenem nekako.

Prolog mi je bio OK, iako su mi prijašnja dva nekako bila bolja. U Igri prijestolja to je bio uvod u cijelu priču, upoznavanje... U Srazu kraljeva smo imali lijepi opis Dragonstonea i kometa. Ovdje mi je prolog bio kao neko obično poglavlje s one strane Zida, neko obično poglavlje koje je moglo biti Samovo... No ajd, bila je tu ona pobuna/urota u Noćnoj straži, pa nije tako crno. Najavljen je i dolazak Drugih.

E onda dolazimo do Jaimea Lannistera, jedan od razloga zašto mi je ova knjiga toliko dobra su upravo i njegova poglavlja. On mi je odličan, zanimljiv i fascinantan lik. Bilo je zanimljivo i napeto pratiti njegov povratak iz Rijekotoka do Kraljevog grudobrana i njegovo uporno zafrkavanje Brienne iliti djevojčure. Bilo je tu zaista svega, od potjera iz Rijekotoka, sukobljavanja s Brienne, zarobljivanja i ostajanja bez ruke (onu bandu treba obezglavit, što su krivi za to). Moram priznati da me malo iznenadio kada se odlučio vratiti po Brienne u Harrenhal iako ju je mirne duše mogao ostaviti tamo. Malo kao da se lik mijenja i postaje hmmm... bolji. Onog prije Jaimea vjerojatno ne bi bilo briga za Brienne. Biće da ga je zatočeništvo i gubljenje ruke malo smekšalo. Genijalan mi je bio kad se vratio u Kraljev grudobran i prasnuo Cersei tamo u septi... Čovjek bi rekao na prvi pogled da se radi o nekom jednostavnom, površnom i pomalo tupavom liku, ali sasvim suprotno. Sviđa mi se kako je Martin kroz Jaimeovo pričanje Brienne o njegovim postupcima pojasnio mnoge stvari kako i zašto je nešto napravio. Zaista odlično razrađivanje i produbljivanje lika. Osim toga, Jaime je u ovoj knjizi nekoliko puta pokazao i dokazao da je inteligentniji od onoga za što ga smatraju. Opet se u Kraljevu grudobranu suprotstavio starom i prkosio mu. Odličan lik!

Catelyn - a ona mi i dalje nastavlja biti blah. Niš posebno. Iako ne mogu reći da su njena poglavlja bila nezanimljiva. Ali kao lik mi nije nešto od početka, pa tako ni sada. Moram priznati da mi je bilo i drago kad su je se riješili, ali onda hladan tuš na kraju knjige. Di je Martinu bila pamet kada je pisao taj Epilog? Trebali su je držati u gajbi u Rijekotoku do kraja života. Kroz nju smo pratili i njenog sineka, kralja na sjeveru - Robba. Zanimljivo kako je jedan Stark prekršio obećanje dano starom Freyu, tako što se oženio za onu žensku (zaboravih ime... Jeyne...) opet radi časti, jer je ona njegovala njega, pa je on mazio nju... No starom Freyu se to nije svidilo, a knez Tywin to odmah iskoristio te uz pomoć Roosea Boltona su izveli najWTF poglavlje i trenutak u knjizi - krvavo vjenčanje. Ovdje bi čovjek očekivao da će proći malo mirnije, ali šipak. Tako je mladi vuk koji nije izgubio niti jednu bitku izgubio vlastitu glavu... i još mu našili strahovukovu na vrat. Kako sam već napisao, nije ni Catelyn bolje prošla. Malo mi je i žao Robba, bio je dobar protivnik Lannisterima, ovako je sjever ostao u rasulu. A sam si je donekle kriv, što je prekršio obećanje i što je vjerovao krivim ljudima. Što pak ne opravdava Waldera Freya i Roosea Boltona. Edmure je ostao kao zarobljenik kod Freyevih, tako da je i Rijekotok sada u banani. Ovo je definitivno najšokantniji događaj u trećoj knjizi. Stvarno taj Martin uvijek uspjeva nekako iznova iznenaditi.

Arya - njena poglavlja su bila dobra i zanimljiva. Srela je mnoge zanimljive likove u svom putovanju od Harrenhala prema Rijekotoku i na kraju nikada nije ni došla do njega. Između ostaloga kneza Berica Dondarriona i njegovu veselu družinu koja okolo pljačka, otima ljude i traži otkupnine... a sve u neke plemenite svrhe. Taj Beric je prava spodoba, još jedan od sljedbenika boga vatre. A na kraju mu se i Catelyn pridružila. Tako da imamo dvije spodobe. Kme. Dobar mi je bio dvoboj Berica i Psa. Pas mi je još jedan genijalan lik. Pobjegao od one silne vatre (znamo zašto ne voli vatru) Kraljeva grudobrana i bitke na Crnovodi da bi se zabavljao sa ovom ekipom. Dobar mi je bio dio kada su on (Pas) i Arya putovali zajedno prema krvavim svatovima. Na kraju ga je Arya ostavila, valjda će se izvući. Siguran sam da hoće. Arya je upotrijebila novćić i magićne riječi tako da kreće prema Bravoosu, i to će biti zanimljivo pratiti dalje.

Tyrion - kao što sam i predvidio na kraju prošle knjige, nekako je ostao sam bez ikakve moći pošto se Tywin vratio na mjesto kraljeva namjesnika. Znamo da ga stari ne voli, sestra ga ne voli... nitko ga ne voli... Ni njegova kurva ga ne voli, očito je volila samo poziciju kraljevog namjesnika. Njegov plaćenik je postao Ser Bronn, tako da ga ni on više nije pretjerano trebao više. No usprkos svemu tome, dobro se snalazio u kakvom se okruženju našao. I kroz njegova poglavlja smo dosta toga saznali o prošlosti i zašto i kako su se neke stvari odvile... Uostalom, u njegovom poglavlju upoznajemo još jednog od najfascinantnijih likova u ovoj knjizi, ali i cijeloj priči općenito - Oberyna Martella, crvenu guju. Stvarno fascinantan lik, od njegovog fizičkog opisa i raznih priča o njemu, do priča koje je on pričao Tyrionu kako su se već sreli u Bacačevoj hridi. Dok je Tyrion bio još mala beba. Tu smo saznali i zašto ga stari ne voli, početak Jaime-Cersei priče, zašto je Jaime postao vitez kraljevske garde. Ma i sam razlog njihova posjeta Bacačevoj hridi je bio intrigantan. On je trebao oženiti Cersei, ali Tywin je htio udati Cersei za Rhaegara, a kad je Robert ubio Rhaegara, i on je poslužio dobro. Stvarno fascinantna priča i zapetljancija. Kad već pišem o Oberynu, moram spomenuti i njegov dvoboj s Gregorom. Kako se samo poigravao s njim i pokušavao iz njega izvući priznanje da je ubio njegovu sestru (Rhaegarovu ženu) i saznati tko stoji iza svega toga. No, ipak se malo previše zaigrao i nije dobro završio. A zašt je njega morao ubit glupavi Martin? Najbadass lika u svih sedam kraljevina i šire. Toliko ga je malo bilo, a tako jak utisak ostavi na čitatelja... Da se vratim malo na Tyriona, spomenut ću još kraj... vjenčanje/a ću ostaviti Sansi. Tyrion je isčekivao kaznu zbog ubojstva Joffreya, jer je njegov "odvjetnik" Oberyn svršio kako je svršio, ali se njegov stariji braco Jaime sažalio nad njim i pustio ga (još jedan plus za Jaimea). Tako nam se Tyrion ušuljao knezu Tywinu i sredio ga usred sranja, ali se uspostavilo na kraju da knez Tywin ipak ne sere zlato. Još jedan fascinantan kraj.

Davos - Davos mi je bio čisto ok. Jedini koji se usudi usprotiviti Melisande i reći istinu kralju Stannisu. Jedva je izvukao živu glavu nakon bitke na Crnovodi (što se ne može reći za njegove sinove). Jadnik je izgubio svoju vrećicu s prstima. Na Zmajevom kamenu ga i nisu baš toplo dočekali. Za pohvalu je ta njegova hrabrost i smjelost da se suprotstavlja svima. Zato je i dogurao do kraljevog namjesnika iako su drugi htjeli tu poziciju, a njemu i nije bila baš nešto. Fora mi je kako je krenuo učiti čitati i pisati sada kako je postao namjesnik. Zanimljiv lik. Da nije njega, vjerojatno bi Robertovo kopije, Edric Storm već bio žrtvovan bogu vatre. Iskreno, ne znam koliko i dokle će Stannis dogurati sa tom svom svećenicom.

Sansa - za živo čudo, ni njena poglavlja nisu bila za baciti. Dosta toga se moglo saznati o događanjima u Kraljevu grudobranu kroz njih. Između ostaloga tu su i dva vrlo važna vjenčanja bila. Čak se i sama Sansa kao lik malo popravila, krenula na bolje. Ona je imala dvije opcije za bjeg iz Kraljeva grudobrana. Prva je bila da pobjegne sa onom ludom Dontosom, a druga se otvorila kada je buduća kraljica Margaery Tyrell (koja joj je zauzela mjesto) došla i ponudila joj da se preseli u Visovrt i uda se za njenog brata. Ova se odmah poveselila mislivši na Lorasa, ali je on postao vitez kraljevske garde, što znači niš od njega. Trebala se udati za njegovog šepavog (posljedica dvoboja sa Oberynom) brata Willasa. No to se nije baš svidlo Tywinu, pa je Tyrion morao oženiti Sansu. Gle čuda, uz male nedostatke i problemčiće, ta svadba je prošla gotovo savršeno iako bi čovjek svašta očekivao. Ali zato su ona druga dva daleko nadmašila očekivanja. Pa da krenemo s kraljevskim vjenčanjem... Joffrey i Margaery Tyrell, očekivala bi se neka koškanja i sukobi između Tyrella i Martella jer se oni baš i ne vole javno. No, sve, pa tako i mene je iznenadilo ubojstvo kralja Joffreya. Šok i nevjerica. Optužiše za to Tyriona i Sansu, ali je Sansa u cijeloj zbrci šmugnula sa Dontosom. Pravi šok tek slijedi kada se saznalo da iza svega toga zapravo stoji nitko drugi do Maloprstog. I iza Sansinog bijega i iza Joffreyevog ubojstva (i to samo tako, jer može i jer će možda jednom dobro doći...). Tu je i konačno otkrivenje tko je i zašto ubio Johna Arryna. Opet Maloprsti i Lysa Arryn koja se htjela riješiti muža i dobiti Maloprstog. To joj je i uspjelo, ali opet nije imala sreće na kraju. Sada se nije Catelyn ispriječila, nego Sansa i tako je jadna i nesretno zaljubljena Lysa završila... pa... nesretno ispavši kroz ona vrata. Kako ju je samo progurao kroz njih Maloprsti?

Jon - Jon je imao zanimljivu epizodu među divljacima. Morao se iskazati kao da je njihov. Zbilja ga žalim, morao se valjati okolo i svuda sa Ygritte. You know nothing, Jon Snow... Ja mislim da bi na njegovom mjestu napustio svoju braću iz Noćne straže. Ali on je Stark, khm... ovaj... Snow. Fora mi je bilo kako su se skoro iskrižali njegovi putevi sa Branovim, ali ipak se nisu sreli. A bilo je tako blizu. Enivej, prvom prilikom kada su prešli na južnu stranu Zida je Jon pobjegao divljacima kako bi obavijestio braću na Zidu. A ne samo da ih je obavijestio, nego je vodio i obranu Zida. I to vrlo uspješno. Bila je to zanimljiva bitka. Moram priznati da sam ostao iznenađen kada se Stannis pojavio na Zidu kako bi sredili divljake, mislim da ne bi uspjeli bez njegove pomoći. Stvarno me ugodno iznenadio tim potezom. Na kraju ga htjeli proglasiti izdajicom, ali je Jon postao vođa noćne straže unatoč Stannisovoj ponudi da postane njegov namjesnik (ili šta već) na sjeveru.

Daenerys - njena poglavlja su bila također zanimljiva i napeta. Ona je počela haračiti slobodnim gradovima, oslobađala roblje, okupljala vojsku... Onaj Arstan mi je od početka bio malo sumnjiv, ispostavilo se da je to dobri stari Barristan Selmy, legenda. Baš sam se zapitao što se dogodilo s njime nakon što su ga protjerali iz Kraljeva grudobrana. No zato se za njenog dragog ser Joraha ispostavilo da je izdajica i da je bio špija kralja Roberta, tj. Paukova ako se ne varam. Prasac, medvjed, štogod... Oni njeni neokaljani (se tako zovu?) ratnici su vrlo zanimljivi. A zanimljiv je i način na koji ih je stekla. Dobra varka. Mudra je ta Daenerys. Sve je gradove porazila na prevaru nekako. Zmajčeki rastu i od njih već ima neke koristi. Tako se naša Dany okružila vrlo raznolikom i šarenom ekipom. Opet smo kroz Barristanove priče saznali dosta toga iz prošlosti, o ludom kralju, o njenom bratu Rhaegaru... vrlo zanimljivo i opet ima ludih poveznica koje te jednostavno očaraju. Onaj Daario mi je dosta zanimljiv lik. Zanima me šta će sve taj izvoditi...

Bran - kao i u prošloj knjizi, nije ni ovdje neka iznimka... najlošija i najdosadnija poglavlja. Ali nije sad to tako jako loše, koliko su ova druga odlična pa se Branova čine tek prosječna. Ma mislim, nije da su oni u nekom središtu priče ili štogod. Oni su samo željeli neopaženo proći do Zida i preći ga što su donekle i uspjeli. OK, bio je zanimljiv onaj dio gdje su se skoro sreli sa Jonom te sam prolazak kroz/ispod Zida. Ajde, bilo je i u njegovim pričama poneka zanimljiva pričica i legenda. No sve u svemu, nisam se nešto pretjerano veselio tim poglavljima.

Samwell - pošto je Jon prešao na dark side, morali smo putem prasca Samwella pratiti kretanje i događaje Noćne straže. Bilo je to OK, ne najbolja ili najzanimljivija poglavlja, ali solidna. Braća se susreću sa Drugima, većina ih pogiba, bježe nazad na prema Zidu... Sam postaje koljač, ubio je jednog od Drugih pomoću onog bodeža od zmajevog stakla što mu je Jon dao. Zatim bježi prema zidu sa onom svojom trudnicom, nakon što su se braća pobunila i ubila starog Mormonta. Zanimljiv mi je bio onaj lik na onom sobu nekom, pitam se dal bi to mogao biti Benjen Stark? Ili je to onak, preočito? A vidjet ćemo...

Epilog - kao što sam već naveo... čemu to vraćanje Catelyn, ali ajd. Neka mu bude. Tko zna kako će se sada to sve dalje odvijati.

Ukratko, Oluja mačeva mi je do sada najbolja knjiga iz ciklusa, sada se okrećem Gozbi vrana. Nadam se da se neću razočarati. Opet standardno, puno novih i zanimljivih likova, neki stari ošli u vječna lovišta... Dodatno produbljivanje i razvoj likova i radnje. Raspetljavanje nekih starih zavrzlama, stvaranje novih... ma jednostavno genijalno. Vjenčanja su bila najzanimljivija krvavo>Joffreyevo>Tyrionovo, pa onda dvoboji Oberyn vs Gregor, Pas vs Beric... Jaimeov povratak u Kraljev grudobran...

Eto toliko od mene za sada, nadam se da nisam previše udavio... Pokušao sam skratiti, a i već sam dosta davno pročitao, pa sam možda nešto zaboravio spomenuti. Nemojte zamjeriti.

EDIT: Zaboravih napisati kod Samwella da je vrlo vješto izmanipulirao izbore na Zidu. Mislim da je to bilo u maniri najboljih izbornih skupština USS Croatie.

Počeh čitat.

Mislim da mi je jedno poglavlje dovoljno za danas.

Samo da pitam, koliko ova tema trpi kritiku unutar nje?

Samo ti čitaj... i piši... a ako će bit brisano...

Opresija!

Tko te tako učio? Shado...?

Erm...ma saaaaamo pozitivno ću pisat.

Ma kakvo brisanje?

Mirna, samo ti piši šta god želiš

Možda ću te se javno odreć... Možda ću saznat gdje točno živiš, dočekat te u mračnoj uličici i priuštit ti bolnu smrt...

Ali, ne, neću ti obrisat postove

Trapavi je car kak se lijepo raspištoljio sa prepričavanjem i kratkim osvrtom. Više-manje se slažem oko svega, izuzev nekih stvari.

Oberyn Martell mi nije neki lik. Prepotentan lik kojeg prate tračevi prvenstveno vezani za njegov pimpek. Željan osvete koju je pripremao godinama, i onda kad mu taj tren dođe, on loče vino i podjebava Gorostasa koji mu je nos nabio na drugi kraj lubanje. Tak da, puno brige je imao Tyrion kad ga je dopratio u Grudobran, a za ništa kak se ispostavilo.

Pustolovine male Arye mi opet nisu sjele najbolje kao i u prethodnoj knjizi, prvenstveno u prvoj polovici gdje se šulja po praktički ničijoj zemlji; zemlji bez gospodara, zemlji spaljenih domaćinstava i zemlji razbojnika, te kako se ispostavilo, zemlji kojom na neki robinhoodovski način vlada Beric Dondarrion. Lik je bio ''jedan od'' u prvoj knjizi, Stark ga je poslao u Riječnu dolinu da stane na kraj Gorostasovom mayhemu, al na kraju lik je postao poluzombi, šest puta uskrsnut. Nakon Berica u drugoj polovici praktički Arya je ovisna o Psu koji ju želi otkupiti, no to je i Bericova ekipa htjela, al barem se Arya kolikotoliko mogla opustiti u toj ekipi.

Ovo Samwellovo muljanje oko namještanja izbora za glavnog gazdu na Zidu mi je bilo dosadnjikavo. Čitam i wtfišem se, jer na desetak stranica samo nabrajaju tko je koliko dobio glasova, pa onda Sam nešto mulja sa svakim od kandidata.

Onak bajdvej, knjiga se zove Oluja mačeva, al nije bilo nešto olujno. Najveća bitka je bila na Zidu, i to se manje-više svelo na bacanje katrana, kamenja i ulja, kao i prethodno tome ispaljivanje strelica na daljinu u tami. Dva duela: Oberyn vs Gorostas i Pas vs Beric, te pokolj na jednim svatovima i ubojstvo na drugim. Ono kak se Daenerys fajtala je malo opisano, više je sve išlo na muljanje. Jon se malo pokefo s divljacima kod onog urušenog dvorca gdje se skrivao Bran.

I da, nekak mi je Stannis prebrzo došao na sjever.

Al zato sve ostalo je
Sve me strah čitat četvrtu i petu knjigu jer znam da ću onda morat čekat šestu i sedmu koje će izać za 154887 godina.

Pored ovog sažetka što je dao Trapavi, nekoliko zbiljaEPIC scena (ili bolje reći prizor, jer scena bi bolje pasalo u seriju).

- Tywin ubijen na sraonici (a taman sam ga stavio u avatar i ubi ga sin)
- prizor kad Samwell izađe iz one napuštene kuće iza Zida, a ono svi njegovi frendovi stoje oko žene s djetetom, i svi šute jer su zombiji. Fakin horor
- prva bračna noć Sanse i Tyriona. Oboje goli, Tyrion pijan, gol sa erekcijom sjedi prekriženih nogu, bleji u Sansu i kaže nebum te jebal.
- Jamie dođe konačno k Cersei i izjebe ju u istoj prostoriji gdje je lešina njihovog incestom-rođenog sina; a ona još ima ''mjesečevu krv''
- ORIJAŠI NA MAMUTIMA i njihov škrgljajući govor
- MALOPRSTI koji je to car isusgaubio, lik kao da praktički vlada cijelim kraljevstvom iz sjene, više nego Varys. A samo je gospodar siromašnog posjeda sa ovčjim brabonjcima. Posljednja scena kad gurne Lysu je taaaako hladnokrvno izvršena, jeote ježim se dok ovo pišem i dok se sjetim. I praktički ispada da je cijela ova priča počela Maloprstovim nagovaranjem Lyse da otruje Jona (Arryna, ne Snowa). Ona je napisala da su Lannisteri krivi i od svega toga kreće nepokretna lavina događaja od prvog poglavlja sage.


Inače, jel ima nekakva simbolika u vezi brojeva? Sedam bogova, sedam kraljevina - sedam sakramenata i grijeha...jel to nekak povezano? Ne vidim neku poveznicu.

Isto broj tri, opet kršćanski, mada to ovdje nije tako izraženo.
Primjerice u Srazu kraljeva Jaqen HGhar kaže Aryi da mu kaže TRI imena koje će ubit, a u ovoj knjizi Daenerys pokori TRI grada, Stannis baci TRI krvave pijavice u vatru koje predstavljaju TRI kralja uzurpatora.

Puuuno likova je opet otpisano. Catelyn, hm, bilo bi bolje da je ostala mrtva, mislim kak se može preživjet rezanje grla i plutanje rijekom. Al dobro, sad je nijema, valjda neće imat misli u idućim knjigama.

Onaj Hladnoprsti na losu me zanima
I kak će se sad Lannisteri snać. Mali Tommen nije zainteresiran za prijestolje, Tyrion je u bijegu, Jamie nema batrljka da sve brani. Cersei će izgleda morat dat pičke nekom pod hitno. I to nekom moćnom.

______________________________

Kapetanova klada, dodatak.

Još jedna EPIC scena, kad onaj robovlasnik pred Daenerys ide dokazivat koliko su Neokaljani imuni na bol, pa odreže bradavicu jednom od njih, a on ko skamenjen stoji.

I još 3 zmaja, 7 vitezova kraljevske garde.