Bitka za Željezno prijestolje je, bar se tako čini, na trenutak zamrla kad su ugasli životi pretendenata na opasno zanimanje Kralja Sedam kraljevstva. Neproglašeno primirje traje dok se skupljaju snage za novi obračun, no tko se usuđuje pokušati podići stijeg u ratom uništenim područjima? Za sada nitko. Cersei vlada kao regent umjesto svog sina Tommena, Ayra u izbjeglištvu želi usavršiti svoje vještine, Samwise će naći novo zanimanje, a Brianne će pokušati ispuniti obećanje i pronaći Ayru i Sansu. Za to vrijeme neki igrači za koje smo mislili da ih više nećemo vidjeti i drugi koji već dugo čekaju u sjeni ponovno će pokušati prirediti figure za novu rundu u igri prijestolja.
U Gozbi vrana, prvom od dva dijela gigantskog romana koji je nastao kao most između dvije trilogije George R.R. Martin prikazao je samo neke od brojnih likova, dok su drugi, kao Jon, Tyrion i Daenerys vidljivo odsutni u ovoj knjizi i pojavit će se u drugom dijelu pod naslovom Ples Zmajeva.
U prijevodu Tajane Pavičević i uz ilustraciju Esada T Ribića, Gozba vrana Georgea R.R. Martina sigurno je knjiga koju su štovatelji fantastike najviše iščekivali posljednjih godina.

Ajme ajme, ajme. Kako ću preživjeti ovaj vremenski period do izlaska Plesa Zmajeva, sa tolikom mukom sam se rastao od Gozbe vrana da sam čitao po 5, do 10 stranica na dan ali dosta o mojim jadikovkama, nego da se ja osvrnem na ono pročitano, tj ono bitno.

Za početak, ovo je nešto najbolje što sam čitao u svojoj dugoj povijesti ljubavi prema knjigama, ovako složeno i maestralno napisano djelo je na mene ostavilo velik utisak, sumnjam da ću ikada više čitati nešto tako dobro, nešto što te drži budnim po danu, pomaže pri prolasku vremena na poslu, daje odlične snove i sate i sate vremena provedene razmišljajući o pročitanom i pokušavajući dokućiti kako bi se radnja mogla dalje odvijati.

Kroz ovu temu vidio sam postove tipa Arya je bezveze, Bran je bezveze i td. Meni niti jedan lik nije bezveze, svi imaju svoje čari pa čak i Bron od Crnovode Npr, Arya i nena molitva prije spavanja, zatim njena i Jaqenova igra oko ubijanja njenih neprijatelja i to kako je postala duh Harenhalla.
Bran mi je zakaon sa svojim otkrivanjem trečeg oka, pa čak i dio u kojem on dočekuje svoje vazale je savršen. To čitatelju daje do znanja kako živi njegov puk dok se odvijaju bitne stvari za sve Kraljevine, baš zbog tih opisa život ljudi, nihovih privatnih problema, ljubavnih veze i vezica mi je Martin posebno drag. Ne mora svako poglavlje biti neka spletka ili bitka da bi bilo zanimljivo. Ja jednostavno uživam čitajući djelove gdje saznajemo ponešto o pučanima njihovim životima.

Moram da naglasim da navijam za Starkove i Targaryene, Volio bi kraj sa spojem Jednoga Starka sa sa jednim Targaryanom. Kad sam več kod Zmajske krvi. Dany, što reći osim da mi je ona najdraži lik cijele sage. Njena poglavlja toliko odudaraju od ostalih što je razumljivo jer se cura šeta na drugoj strani uskog mora gdje je mentalitet ljudi drugaćiji nego u Kraljevinama. Poglavlje u kojem ona okuplja vojsku Uškopljenika je najbolje poglavlje u 3. knjizi.
Mogao bi još puno toga pisati o Dany, ali predugo bi trajalo.

Rhaegar Targaryen - Kako volim saznati bilo kakvu informaciju o tome fascinantnom liku. U prvoj knjizi ga nisam previše primjetio ali poslje mi je nekako sjeo kao lik i osoba sa kojom bi se mogao poistovjetiti da sam kojim slučajem živio u Srednjem vijeku u Zapadnim Zemljama.

Lanisteri - Fricking zlatni Lanisteri. Tyrion - kakava je to ljudina od Metar i žilet. Svako njegovo poglavlje je iznova i iznova osvježenje za čitanje, toliko satire i humora, pa čak i tužnje sudbine malog patuljka u svijetu krupnih riba, ajme kako ih netko tako mali jede za doručak. Njegova mila sestrica Cersei - e ona je stvarno jedna glupa koza koja voli samo da se jebe, a ne voli da najebe, a ipak je najebala, što dalje implicira da je glupa koza. Mogao bih o slatkoj Cersei pistai i pisati ali bolim se da ću kao i Martin ta poglavlja pisati jednom rukom .
Jaime - Kakav preokret, što znači jedan dobar san i osakačena ruka, Jaime je postao pravi Vitez, nenadjebiv lik, sve više mi se sviđa njegov stil razmišljanja i zadnje poglavlje u kojem je odjebo svoju slatku Cersei, tada sam naglas u vlaku rekao "Koji Car"
Moga pi pisati cijelu noč, ali bojim se da neću prestati do jutra, samo za kraj da se zahvalim našoj Dejaniri na odličnom savjetu i preporuci za čitanje. A vama ostalima poručujem, pročitajte i pjevajte Pjesmu Leda i Vatre.


Edit:
Zaboravih spomenuti sve silne legende iz povjesti ASOIAF, mislim da ću zbog njih iznova čitati svaku knjigu, sjetite se samo Azura Ahaia, zatim divljaka koji je zarobljen u zidu i masu drugih.

E prebacila sam ti post ovdje, zbog spoilera i tak



Hehe, a sad zamisli kak je nama koji cekamo tu knjigu vec par godina



Awwwwwwwww

brick, volim te



Joj Bronn je meni prezakon Ona scena kad ga je Tyrion pitao "Tell me, Bronn. If I told you to kill a babe . . . an infant girl, say, still at her mother's breast . . . would you do it? Without question?"
"Without question? No." The sellsword rubbed thumb and forefinger together. "I'd ask how much."
I kak na kraju postane vitez Predobro



Eeee ja bas ne volim ni starkove ni targaryene... Starkovi su mi precasni, jedino mi se Catelin, sad kad je ozivjela i postala hladnokrva bitch, cini ok, moglo bi bit nesto od nje... I arya nije losa, al nisam nest posebno odusevljena... A targaryeni... Paaaa... Viserys mi je bio geeeenijalan steta sto ga odma ubiše rhaegar se isto cini ok, al ono, s obzirom da je lik odavno mrtav, i o njemu saznajemo samo nest malo informacija, nisam osobito fascinirana... A daenerys... zbilja mi nije jasno zast je tolko ljudi odusevljeno njome, meni je onak... bla... iam par dobrih poglavlja, i donjela je par genijalnih odluka... ali nije mi ni blizu jedne cersei ili arianne





A tyrion Ma tko ga ne bi volio?

Ne zvat Cesei glupom kozom




uf, tad me stvarno nazivcirao
opcenito mi se ne sviđa taj njegov preokret od lika koji baca djecu s kula i jebe sestru do baelora blazenog
Puno vise mi se sviđao prije...



Ma nema na cemu
Meni je jaaako drago sto si ti odusevljen knjigom

Bas neki dan i ja dovršio.

Knjiga je dobra, možda malo slabija od 'A storm of swords'. Sam kraj je odličn. Jedva čekam sljedeći nastavak pa da vidimo tko će uspjet uvaljat Danny . A opet, Danny mi je jedan od najmanje zanimljivih likova, pa lako moguće da će sljedeća 'donekle' dobra.

Od samih dijelova knjige i likova rekao bih ovako: dio s žebelejznima mi je i nije nešto, također priča o Martellovoj kćerki princezi mi je dosadna. Doduše kraj vezan uz oboje je zanimljiv, tj. početak potrage za Danny. Cersei mi je još uvijek koma. Jadno malo dijete koje nitko ne kuži. Šteta kaj je Robert nije malo češće silovao pa da se to riješi . Jaime se eto 'promijenio' i to definitivno nije loše, a i konačno se rješio babuskare, pa može samo na bolje. Samwell kao i Jon konačno umočio, a i definitivno me zanima njegov dio u nastavku.

Još upotpunim ostalo.

eto, procitah napokon i ja, pa da napisem koju rijec o knjizi. (moram prebaciti dojmove na papir (ok, ekran) pojesti ce me iznutra. )

anyway, opci dojam knjige je jako dobar. stovise, vise mi se svidjela od prosle. ne bih tocno znao zasto, mozda radi novih settinga, mozda radi novih likova, mozda radi manje starih likova. u svakom slucaju poprilicno sam zadovoljan procitanim.

pa, krenimo od gorespomenutih novih settinga, dakle Željezno otocje (koje se, ajde, spominjalo i prije ali tek je u ovoj knjizi posteno prikazano) i Dornea. za pocetak fora mi je kako se oboje razlikuju od ostatka kraljevstva svojim specificnim obicajima, pa i religijom i slicno. cijela ona prica o Utopljenom bogu je cool i originalna u odnosu na pomalo nemastovitu sedmoricu. zanimljive su i fore s nasljeđivanjem, kako se u Dorneu nasljeđuje i po zenskoj strani, dok je Željeznima to nepojmljivo, a s druge strane imamo Ashu koja upravo pokusava postati kraljica. u biti, rekao bih da Otočje i Dorne predstavljaju dvije strane iste medalje, kako si konstriraju u nekim novim kategorijama koje nisam primjecivao kod ostatka Kraljevstva.

pod nove settinge izdvojio bih i Braavos. cool grad, do sada ga nisam dozivljavao, a kad se Arya tamo iskrcala mislio sam da ce to biti samo jos jedan u nizu gradova kroz koje ce likovi samo proci. pokazalo se da sam bio u krivu, cime sam zadovoljan. grad mi ima nekakvu primamljivu atmosferu, pocevsi od onog Titana na ulazu, pa onda luke i kanali i slicno. fora mi je i kako smo upoznali nize dijelove drustva poput kurvi i slicno s kojima se "plemenitiji" likovi u zapadnim zemljama bas i ne druze previse. ona crkva crnog i bijelog (ili kako vec) mi je ostala nekako... meh. nisam bas odusevljen, ali opet je zanimljivija od price o Sedmorici (da, njih bas i ne volim... sta ces... pogana dusa. )

kad smo vec kod Braavosa da spomenem malo i Aryu. ona mi je cak postala i ok lik. prije ju nisam bas volio (vecinom zasto sto je uglavnom putovala od jednog mjesta do drugog sto bas i ne volim kod likova) ali sad kad se nekako skrasila na jednom mjestu, ajde, nemam joj nesto narocito za zamjeriti. pomalo sokantan zavrsetak njezinog story arca kad se probudi slijepa. zao mi je toga, ali ajde. na neki nacin ce biti zanimljivo citati daljnja njezina poglavlja ako ju Martin odluci zadrzati slijepom. (da, znam, gad sam. )

a u Braavosu smo neko vrijeme pratili i Sama. ok, on mi je nastavio poprilicno ici na zivce. ne kao tamo dok se smrzavao na sjeveru, ali i dalje poprilicno. recimo, ona poglavlja dok prica kako se vozi brodom i sve sto radi je povraca preko ograde. hvala na lijepim mentalnim slikama. uglavnom, ajde, na kraju prasne Gilly, to je bar uspio. i odalamio je onog pjevaca kad se prokurvao. i to mu gledam kao plus. pred kraj je cak postao i podnosljiv.

kad smo vec kod likova koji su mi isli na zivce, ajde da se rijesim i Brienne pa sam miran. dakle, za pocetak, po defoltu mi idu na zivce likovi koji samo hodaju okolo. tu i tamo susretnu nekoga, pa se druze s njima poglavlje, dva, pa onda odu svojim putem, cijelo vrijeme slusajuci lokalne legende i setkajuci sumom. da sam htio tako nesto citati primio bih se LOTRa ili tako necega (Tolkien je car u tome). od Martina ocekujem da likovi planiraju te provode nekakve spletke i slicno, da se međusobno nadmudruju i tako to... sto je pomalo tesko ako u svakom poglavlju promjene svoju pratnju.
a sto se tice likova koji su pratili Brienne na njezinu putovanju (a primjetimo da nije nekud posteno ni stigla) tu su bila najprije ona dva viteza koji su bili relativno ok, ali ne bih otisao tako daleko da ih nazovem zanimljivima. nadalje, tu je bio i Pod koji mi je totalno bezveze. najbolji je jos bio onaj septon koji je prije dezertirao i sad je okolo oprastao grijehe. i on je dobar upravo radi svoje pozadinske price.
sto se same Brienne tice, ona mi je isla na zivce najprije sa onim jenim "aaa joooj, oni su se kladili tko ce mi uzeti djevicanstvo, pa kako su mogliii, joooj, joooj, jadna ja" uglavnom, zivciraju me likovi koji cmizdre.
a ni one mocvare kroz koje se u pocetku verala joj nisu pomogle. to je definitivno bio najgori setting ikada, totalno odbojan i dosadan.

s druge strane, kako sam vec napomenuo Dorne mi je bio uzitak otkrivati. a ni radnja u tom kraljevstvu nije bila losa, stovise, jedna od zanimljivijih. za pocetak dosta novih likova, to je nekako i falilo u prosloj knjizi. uvijek mi je fora citati o povijesti i nekim anegdotama koje su u biti utjecale na razvoj situacije sve do danas. plus bilo je ljepo napokon upoznati te Martelle o kojima je Dejanira toliko dugo pricala i ostati zadovoljan njima.
Doran je neobican, meni se osobno svidio. za razliku od ostatka ekipe u Dorneu on je sklon promisljanju, strategiji i naglaseno oprezan. mozda ponekad djeluje kukavicki, ali kao sto se pokazalo na kraju u njegovom razgovoru sa Arianne ima plan pred kojim se Cylonci mogu pokopati.
nadalje, tu je i sama Arianne. ona mi je također bila fora, vidi se ta neka impulzivnosti i slicno, djelovala je osvjezavajuce. plus, njezina veza sa ser Arysom mi se također svidjela. nije da od knjige ocekujem sapunicu ili nesto slicno, ali takve aferice volim vidjeti.
sve u svemu zanimljivi setting mediteranske arome, zanimljivi likovi, jos malo spletkarenja kako na poluotoku tako i oko Željeznog Prijestolja. Dorne dobiva moje pohvale.

a tu je i Željezno Otocje. njega bih izdvojio kao najdrazi setting u knjizi. spominjalo se i prije, ali sada je nekako doslo do izrazaja. za pocetak tu je Utopljeni bog i Aeron Vlažnokosi te oni njihovi rituali utapljanja. veliki plus za originalnost u odnosu na ostatak religija u knjizi. dodatni plus je sto je Aeron opisan poprilicno cool. u biti, svi lignjuni su mi cool. ponovno, fora je bilo i otkrivati sto se dogodilo prije, između Victariona i Vraninog Oka i tako to...
sviđa mi se i ideja kraljevskog zbora. ima gusarske ideologije u sebi, ali opet tu su i kuće i privrzenost plemica jednima ili drugima. Asha se dosta malo pojavljivala u knjizi, ajde, to bih mogao uzeti kao negativnu stranu. ijako, razocarao me njen nastup na zboru. bilo je djetinjasto i nerealno ocekivati da ce nju izabrati, a uspjela je efektivno sjebati Victariona.
sto me dovodi do vrhovnog zapovijednika Željezne flote. ukratko, Victarion me uspio oduseviti. ono poglavlje u kojem opisuju njegovu pomorsku bitku mi je jedno od najdrazih u knjizi. lik fakat djeluje mocno. jedino sto bih mu mogao zamjeriti je mozda nedostatak odlucnosti po pitanju Vraninog Oka. ako ga hoces ubiti ubi ga, ako odlucis da to ne mozes uciniti ostavi se takvog razmisljanja. eto, za njega se nadam da ce se provlaciti i kroz iducu knjigu u svojoj potrazi za Daenerys.

zatim, imali smo i neke vec od prije dobro poznate likove. kao prvu izdvojio bih Cersei koja se napokon dokopala krune. njezina poglavlja su mi bila ok. nista spektakulatno, ali ni losa. ispala je pomalo predvidiva u svojoj tvrdoglavosti i vjerovanju u vlastitu velicinu i vaznost. izgleda da bi ju to moglo i stajati glave. ironicno, plan za rjesavanje Margaery joj je, po mom skromnom misljenju, u biti jedan od boljih. jedino sto nije predvidjela bila je revnost Vrhovnog Septona. da on nije zakazao plan bi uspio savrseno. s druge strane "suptilno" rjesavanje pitanja Bronna ili ponovno okupljanje viteskih redova u rukama Vrhovnog Septona okarakterizirao bih kao poprilicne gluposti. dakako, najveca glupost bila je okruziti se budalama u malom vijecu. s druge strane, poslati Lorasa na Zmajev Kamen je bilo elegantno rjesenje, premda joj ga je on sam prakticki servirao.

a tu je i Jaime. za pocetak, moram reci da mi se on u ovoj knjizi vise svidio nego u predhodnoj, pogotovo pred kraj kada se ponovno uhvatio ratovanja i ostavio sazaljevanja. pomalo me pocelo zivcirati ona napetost između Cersei i njega tamo od pocetka pa do pola knjige. i da, priznajem, cijelo vrijeme sam cekao kad ce se njih dvoje ipak pomiriti. nekako mi je draze citati poglavlja u kojima su si prisniji od onih gdje se samo mrko gledaju.
u svakom slucaju, bilo mi je drago kad se ponovno uhvatio ratovanja i vjezbanja macevanja i slicno. to je nekako ono sto mu najbolje pristaje. od durenja na Bijelom knjigom mu nece nova ruka narasti.
a sto se tice njegove velike promijene o kojoj svi govore... pa, sto se mene tice on je naprosto izgubio ono do cega mu je bilo najvise stalo. jos od pocetka, kada je gurnuo Brana s kule, sve sto je radio u biti je radi za Cersei. sada kada se razocarao u njoj izgubio je tu neku motivaciju, taj poticaj. ali vjerujem da ako je jednom bio spreman gurnuti klinca s prozora da bi to bio spreman uciniti i opet, uz dostatnu motivaciju sto je ono sto mu trenutno nedostaje. je, pricao je on o ispaljivanju Edmureovog djeteta katapultom, ali sumnjam da bi osvajanje jednog zamka, pa makar to bio i Rjekotok, bio dovoljna motivacija. ne bi ni odrzavanje zakletve polozene Catelyn. u svom zivotu Jaime je polozio i prekrsio mnogo zakletvi. ono cemu je ostajao vjeran bila je Cersei. kad je shvatio kako ona nema bas identican stav prema njemu to ga je pogodilo i zajedno sa Tywinovom nesretnom smrću na wc školjci te gubitkom ruke bilo je dostatno da ga nagna na durenje tokom prve polovice knjige. na srecu se pred kraj izvukao iz toga.

Od likova valjalo bi spomenuti i Sansu. Ok, koliko god ja do sada pricao kako je ona ok, i cak i bolja od Aryje, sada sam napokon dobio i opravdanje za to.
Sansa se u Gozbi Vrana stvarno otarasila svih onih njenih iritantnih „ja sam mala princeza“ karakteristika. Okolnosti su je prisilile da odraste, i ona je uistinu odrasla. A sada se i ponovno nalazi u nezahvalnoj poziciji. Ok, ima Maloprstog na svojoj strani, ali i on je pomalo lud s vremena na vrijeme koliko god genijalan bio i koliko se god igrao sa sudbinama drugih likova. Njega je to sto je izgubio Catelyn dotuklo, sve sto sada radi radi iz nekakve zelje za osvetom, ali cijelo vrijeme ostaje na rubu ludila. Recimo, baciti Lysu kroz vrata. Hm... pomalo mahnito. Ok, kasnije je sve ljepo sredio, ali ne mogu se oteti dojmu da je se nje mogao i elegantnije rijesiti. Nadalje, tu smo imali i one Izjašnjene Knezove. Njih je carski rijesio, tu mu skidam kapu. I secer na kraju, brak koji je sredio Sansi i kojim joj je na neki nacin osigurao Orlovo Gnijezdo, a i povratio nade da ponovno dobije Ostrozimlje, odnosno sjever. Sve u svemu, ja se ne bi zalio da meni netko sredi takav brak.
A da se vratim malo i na samu Sansu. Ona je reuzela na sebe skrb o balavom Robertu. Tu joj skidam kapu, to deriste mi je islo na zivce maltene u svakoj sceni u kojoj se pojavio. U biti ne kuzim ni sto u biti kneževi doline ocekuju od tog klinca, mislim kuze kakav je. Anyway, dodatni plus Sansi sto se naucila glumiti i sto se uspjesno pretvara da je Maloprstovo kopile. Fora su mi, da sada to napomenem, i imena koja se pojavljuju na pocetcima poglavlja u ovoj knjizi, a koja odrazavaju trenutne događaje u zivotima likova kojima su posvecena.
Za kraj jos samo mali komentar na sam Setting Orlovog Gnijezda. U njemu se do sada niso previse zadrzavali, osim kada je ono jednom ranije Tyrion dosao ovamo. Uglavnom, kao utvrda mi je zakon, najoriginalnija u Martinovom svijetu. U biti, kad bih mogao birati zamak koji bi mogao posjetiti to bi onda bilo Orlovo Gnijezdo. Od samog uspona pa sve do Mjesecevih vrata.

Od ostalih likova izdvojio bih mozda novog Vrhovnog Septona. Njega je Cersei (ocigledno) pre brzo otpisala. Od tog lika ocekujem jos pojavljivanja i vaznosti u buducnosti, ali vec se i do sada iskazao. Ima određenu dozu manijakalnosti u sebi (onaj dio s bicevanjem i slicno) ali ima i pameti u glavi. Koliko je izmanipulirao Cersei, a koliko je naprosto imao srece sto se Osney izbrbljao, to jos nisam siguran, ali sa novoformiranom vojskom u svojim rukama mogao bi napraviti dosta toga bez obzira na to bio pametan ili jako pametan.
Tu je i Margaery. Nju mi je bilo fora gledati, cisto zato sto je izluđivala Cersei. ijako, moram priznati da bih se slozio sa Cersei da Tyrellovka nije bas bila bezopasna mala glupacica. Imala je ona vise pameti nego sto je to pokazivala pred javnosti.
Hm... mozda jos samo da spomenem starog mestra Aemona. Steta sto je stari umro, ali opet, bilo bi nerazumno ocekivati da je pozivio zauvijek. Bio je ok lik i bilo je zanimljivo u predhodnim knjigama otkrivati njegovo podrijetlo, ali u Gozbi Vrana vise nije imao sto za ponuditi.

Sto se tice podjeljenosti price, odnosno izostanka nekih od prijasnjih likova, moram reci da mi u biti nisu pretjerano ni falili. On onih koje nismo pratili u Gozbi vrana mozda bih mogao izdvojiti Tyriona, ali njega sam se lagano vec i zasitio u predhodnim knjigama gdje je njegovih poglavlja bilo zaista puno. Plus, ne znam kako ce njegov lik funkcionirati sada kad je napustio Grudobran. Ne bi volio da se pretvori u „idem ja okolo i susrecem neke sporedne i nebitne ljude“ lika.

Ti je jos i Daenerys, ona mi je jos i falila tu i tamo. Ne toliko zbog zmajeva, tu se moram sloziti s arhimestrima citadele, bez njih mi je knjiga cak i bila zanimljivija. (ja inace preferiram recimo povijesni fantasy tako da mi izostanak zmajeva i Drugih nije predstavljao neki problem, dapace, poneko prorocanstvo i koja svijeca je sasvim dovoljno da utazi moju glad za nadnaravnim) ali da se vratim na Dany. Nekako mi je falio njezin pogled na stvari i njezina osvajanja i slicno... bas sam se nekako nabrijao na njih tamo u prosloj knjizi kad je poharala zaljev robova.

Ekipa sa sjevera mi pak i nije falila. John je ok kao lik, ali on mi je bio zanimljiv kada se nasao iza zida, pa kad je mutio s Ygritte, i slicno... kao Vrhovni zapovjednik se jos mora iskazati, ali nekako mi nije falilo to sto to iskazivanje nisam citao u ovoj knjizi. Stannis me također bas i ne interesira, a ona njegova gospa Melisandre mi ide na zivce sa svojim igranjem sibicama. Ni Drugi mi nisu nesto narocito falili.
Eee, da, tu je i dobri stari Ser Davos od luka koji je navodno izgubio glavu. Sto se toga tice, nekako sam sumnjicav povjerovati u to. Martin je, duduse, dovoljno lud da ubija glavne likove bez pardona, ali je i podmukao, a ta Davosova smrt mi se cini kao prejednostavna i preocigledna da bi uistinu bila istinita. Anyway, razocarati cu se ako lik fakat bude mrtav, bez nekih vecih neocekivanih obrata.
U biti, u iducoj knjizi ocekujem da cemo vidjeti događaje na sjeveru i kako se lavina slijeva na Sedam Kraljevina, a da toga ekipa u Grudobranu i juznije nije bila ni svjesna. I ocekujem Roosea Boltona, on mi je zakon i u biti mi je falio u ovoj knjizi.


I tako... sve u svemu, knjiga je donjela nesto novih stvari, koje su mi se u pravilu svidjele, neki od starih likova su zanemareni sto ne uzimam kao zlo. Ono cime je recimo podbacila je ubijanje likova, inace svojstveno Martinu. Nesto ih je malo posmicao u ovom dijelu. Plus, story arcovi pojedinih likova su postali malo dosadnjikavi prema kraju da bi se onda tek u posljednjem poglavlju nesto na brzinu preokrenulo i zavrsilo cliffhangerom. Problem je sada cekati jos dvije knjige za rasplet nekih od tih stvari.

Uglavnom, i vise sam nego zadovoljan knjigom.

(i sada sam skuzio da sam procitao sve od serije sto je do sada izaslo... i sad... se osjecam nekako besciljno... nakon par mjeseci nemam vise knjige koju mogu ponijeti sa sobom na dosadno predavanje... ili s kojom mogu skratiti predugo poslijepodne... )

tl;dr
Summary? :p

dobra knjiga. :p

Sječate li se onoga vrhovnog septona? E, pa ja mislim da će on u SK osnovati nešto slično inkviziciji (iliti Martin će osnovati nešto slično u knjizi).
I sada Gilly i Sam idu u Starigrad. Ona ima dječaka za kojeg će Sam reći da je njegovo kopile, te će vrlo vjerojatno, vrhovni septon narediti nešto slično spalivanju vještica, ili će narediti neke naredbe koje će biti preekstremne za kopilad, kurve, sjevernjake (iliti one koji ne vjeruju u Sedmoricu)...
Ja stvarno mislim da je to očito, pogledajte to čovjeka, septona, u knjizi, kakav je? Pogledajte sada u Brieninim poglavljima moć te septe nad građanstvom. Mislite li da neće biti inkvizicije ili nećega sličnog?

Nakon Cerseinih poglavlja nekako sumnjam da on ima volje i mogućnosti provesti nešto takvo...

Eto, nedavno i ja završih sa Gozbom Vrana, bila je odlična... gozba jel. U biti meni je knjiga nešto slabija od Oluje Mačeva iako bi se na Gozbu Vrana trebalo gledati samo kao na polovicu knjige kao što i sam Martin spominje negdje na kraju... A spominje on i to kako bi Ples sa Zmajevima trebao izaći nagodinu (napisao je to u lipnju 2005. samo da se zna). Nije da knjiga kasni puno, samo čet'ri godine. Svinja debela!

No da, koliko god ja šparno i štedno čitao tu Gozbu Vrana, nisam uspio dočekati Ples sa Zmajevima. No ajd, ovako imam priliku i vremena ponoviti gradivo do Plesa... Nekako bi drugo čitanje baš dobro sjelo, sve bi se bolje pohvatalo i povezalo, jer djelo je masivno, maestralno i da... nećemo hvaliti previše. Da se vratimo Gozbi Vrana...

Nekako imam osjećaj da je Martin malo otišao od neke svoje ustaljene forme, formata. Mislim, uglavnom je to sve isto/slično, ali čini mi se da ovdje ima više ajmo reći manjih likova (da ih tako nazovem) koji opisuju događaje što se posebno očituje kod željeznih i njihovih poglavlja (nije sve ispričano iz ugla jednog lika). Uz to tu su standardni "veliki", "glavni" likovi tipa Cersei, Jaime... Još jedna posebnost je i naziv poglavlja koji varira i nekako je opisan za taj trenutak, tako jedan lik ima više naziva (mala od kanala i sl. ) što je malo neobično, ali ok.

Prolog mi je bio odličan. Opet imamo neke nepoznate i naizgled sa ničime povezane likove u prologu, te događaje koji za sada nemaju veze sa ičime. Volim takve prologe, zanimljivi su mi, pogotovo kada ih se kasnije poveže u neku širu sliku i radnju kao što je i slučaj sa ovim na samom kraju knjige. Uz to u prologu smo (a i par drugih poglavlja u knjizi) malo upoznali Starigrad, Citadelu što je veliki plus.

U Gozbi Vrana veliku ulogu imaju Željezni i Dornijci, a njihova su poglavlja ispričana kroz više likova. S jedne strane Aeron, Victarion i Asha, a s druge Hoatho, Arys, Arianne... I dok smo Željezno otočje već podosta upoznali u Srazu Kraljeva (mislim) ovdje podrobno još upoznajemo njihove običaje, religiju i sl. S druge pak strane, Dorne cijeli tek upoznajemo ovdje te također njihove običaje, zakone i sl. Njih smo tek malo upoznali u Oluji Mačeva.

Željezni - nećem reći da su mi bili najbolji, najdraži u knjizi, ali da su totalno drukčiji od drugih, originalni i zanimljivi bili, to ne mogu poreći. Bilo je zanimljivo čitati njihova poglavlja. Njihov utopljeni bog, njihova utapljanja i uzrečice tipa... "Ono što je mrtvo, nikad više ne može umrijeti, već uskrsava, čvršće i jače!" Kako sam se ja lomio kada sam to čitao, to je nešto nevjerojatno. Genijalni su. Uz to smo pobliže upoznali otočje, kneževe itd. Bio je zanimljiv i onaj njihov Kraljevski zbor, iako moram priznati da sam očekivao možda malo više krvi tokom i nakon njega, ali nekako su svi prihvatili Eurona na prijestolju. Victarion je OK lik, Euron je isto zanimljiv. Zanimljiva je i činjenica da on cilja na, tj. bacio Oko, ono Vranino na Dany i zmajčeke. Bit će zanimljivo pratiti daljnji razvoj te situacije. U ovoj knjizi su praktički jedino Željezni imali neke ofenzive i osvajanja. Ostali su bili u posljeratnom vidanju rana i sl. Bila je eventualno tu koja opsada... Zanimljivo će biti pratiti i daljnji razvoj borbe za vlast nad željeznima, jer Asha se pokupila nakon Kraljevskog zbora, a ni Victarion nije baš zadovoljan Euronovim izborom, Aeron pogotovo. Bilo je zanimljivo čitati to o Victarionovoj i Euronovoj prošlosti i razmiricama.

Dorne - za početak da napomenem da je poglavlja iz Dornea daleko premalo (za razliku od Samovih ili Brienninih). No vjerujem da će Dorne i ekipa od tamo tek doći do izražaja u zadnje dvije knjige. Onako, krenuli smo od Sjevera i Starkovih koji su nešto u prve dvije knjige, a završit ćemo na jugu i s Martellovima u zadnje dvije. Dorne... ma sviđa mi se sve, od toplog vremena, Vodenih vrtova, Sunčeva koplja, pješčanih zmija princa Dorana, Arianne , tog njihovog južnjačkog temperamenta i želje za osvetom, Doranove mudrosti i staloženosti. Ma volim Dorne i Martellove. Arianne me oborila s nogu u prvom svojem pojavljivanju, kako je samo smotala jadnog malog Arysa. Onak, totalno mi vuče na Cersei, ima neke svoje ideje i planove i ne preže ni pred čim da bi ih ostvarila. Od onog njenog društva mi je za oko zapeo onaj neki Dayne, Tamna Zvijezda, možda samo zbog slavnog prezimena? No zanima me zašto je krenuo na Myrcellu na kraju, a i jedini je pobjegao od ekipe. Zanima me i tko je odao Ariannein plan Doranu. Žao mi je malo Arysa, jadnik se zaljubio, ova ga smotala i poginuo na kraju. Hoatho mi se čini fora lik sa svojom sjekirom. Ono "mučenje" Arianne u kuli je bilo prebolesno, kako ju je samo stari slomio, strašno nešto. Zanimljivi su bili i njeni planovi za nju i njenog brata. Ona je trebala biti kraljica po zmajevskoj vezi ako se ne varam, a brat bi preuzeo Dorne iako je ona prva nasljednica. No to se malo izlojavilo. A i Ariannein plan da Myrcella bude kraljica nije bio za bacit. No to vjerojatno ne bi dobro završilo. Iznenadio me podatak da Dorne nije toliko jak koliko se vjeruje, misli i koliko se o tome priča. No očito ni Doran nije odustao od kraljevske loze i lova za posljednjim izdankom iste. Veselim se daljnjem druženju sa ovom ekipom i sunčanom Dorneu.

Cersei - eto, nakon što je nije bilo u prošloj knjizi, vratila nam se i slatka Cersei. Njena poglavlja mi je uvijek drago za čitati, baš su nekako posebna i zanimljiva. Uvijek nešto spletkari, nekog želi (s)maknuti i tako. Ma tko je ne bi volio? Istina, ne ide joj uvijek po planu, ali to dodaje još jednu dodatnu zanimljivost. Konačno je dočekala i to da je glavna o da vlada kako hoće. Tommen je mali zaigrani dječak koji samo potpisuje i lupa pečate na što god treba. No Cersei se malo previše zaigrala i bila previše sigurna u sebe tako da će joj se to obiti o glavu. Nije se trebala toliko udaljiti od Jaimea i maknuti strica Kevana, iako je on htio da ona odstupi u tom slučaju. Previše je ljudi otjerala od sebe i postavila neke slabiće s kojima je mislila da će lako. Moram priznati da joj je onaj plan da se riješi Margaery uz pomoć Osneya bio genijalan (on bi završio na Zidu), ali eto i on se izlojavio. Onaj da makne Bronna je bio loš, ali se zato riješila Lorasa jednostavno i još uz to dobila Zmajev Kamen. Uspjela je osigurati i Rijekotok, pa se ne može reći da je njena vladavina bila neuspješna. Uostalom, za njene vladavine je naglo porasla prosječna visina u Westerosu. No ono njeno vijeće je bilo cirkus, još gore od Robertovog. Ovdje se počelo pričati i o tom proročanstvu o mladoj kraljici koja će je zamijeniti. Nekako ne mislim da se radi o Margaery, već je Dany vjerojatno ta. Svidilo mi je i ono spominjanje Rhaegara i kako se ona trebala udati za princa... pa kako su mu klicali na onom nekom turniru (volim taj quote): "Klicali su ocu dvaput glasnije nego kralju, sjetila se kraljica, ali ni upola tako glasno kao što su klicali princu Rhaegaru". Kraj je bio šokantan.

Brienne - blah, ne znam šta bi pametno napisao glede njenih poglavlja... jedna od lošijih u knjizi. Brienne mi nikada nije bila nešto ekstra. Tak je ona proputovala dosta toga u potrazi za svom sestrom ili kime već... blah. Kraj njenih poglavlja mi je bio odličan, eto bar nešto. Borba sa Gorkim koji ju je slomio. Eh, susrela je Gendryja, svijet je malen. Kraj i osuda od Catelyn, the cold bitch je bio dobar kraj. Jedino mi je krivo što smo saznali u njenim poglavljima da je Pas uginuo. Šteta, Sandor mi je bio odličan lik. Jedino ako nas Martin nečime ne iznenadi?

Samwell - ni njegova poglavlja nisu bila bog zna što. Pogotovo ona rana kada su putovali do Bravoosa. Baš niš posebno i dosadnjikavo. Na Bravoosu se malo to popravilo, susret bliski sa Aryom, no to je bilo nekako i očekivano. Zanimljivo koliko je taj Samwell povezan nekako sa Starkovima. S Jonom najviše dakako, ali naletio je i na Brana kod Zida, sada na Aryu u Bravoosu... Kad smo kod Starkova, što se dogodilo s malim Rickonom? Propao u zemlju? Ne sjećam se više kada je zadnji put bio spomenut... Kod Samovih poglavlja mi je bilo dobro što je Aemon bio u njima. Šteta za njega, ali bilo mu je nekako i vrijeme već. Sam prasnuo Gilly, tko bi se tome nadao? Kraj opet zanimljiv, u Starigradu sa ekipom iz Prologa. I oni žele doći do Dany... tko će biti najbrži u potrazi za Dany i Zmajevima?

Arya - e njena prva poglavlja su mi bila zakon. Opisi Bravoosa su me jako zainteresirali i poprilično oduševili. Onaj ogromni kip (Kolos ), mnoštvo otočića na kojima leži grad, tisuće malih i većih vijugavih kanala, uličice, luke... malo me podsjetilo na Veneciju. Mnoštvo hramova posvećenih svim mogućim bogovima... Zadovoljan sam Bravoosom i njegovim opisom. Ali onda dolazi onaj dio kada ona služi u onom hramu ili čemu već (oni crno-bijeli) i to mi je bilo prilično dosadnjikavo iako se popravlja prema kraju. Čak je i ubila onog pjevača... OK za čitati, ali ne među boljim poglavljima izuzev spomenutih početnih poglavlja i pred kraj.

Jaime - u početku tuga za ocem, hmmm... ako se to može tako nazvati. Donekle i razočaranost u Cersei koja ga je nekako odgurnula od sebe. Istina, htjela je da ostavi bijeli plašt i postane njen namjesnik, a on je odbio. Možda to i ne bi bila tako loša zamisao i ideja. Ali očito ga je Cersei, tj. neki njeni postupci tj. još točnije Tyrionove riječi toliko povrijedile da nije mogao pristati na to. A onda ga je Cersei sve više udaljavala od sebe, možda ipak nije trebala tako. Trebala je poslušati koji savjet. Bilo je kod njega u poglavljima i podosta zanimljivih stvari iz prošlosti, o ludom Aerysu Targaryenu itd. Takve stvari je uvijek lijepo za pročitati. Produbljivanje i njegovog lika, ali i cijele situacije koja je prethodila Igri prijestolja. Onda je po kraljičinoj naredbi krenuo okončati opsadu Rijekotoka. E taj mi je dio bio odličan. Poveo si je ser Illyna za vježbanje kako ne bi nikome mogao reći koliko je loš... zabavni su bili ti njihovi razgovori i ono Illynovo smijuljenje. Moram priznati da je Jaime vrlo elegantno riješio taj Rijekotok tako da nije prekršio obećanje koje je dao Catelyn, a uz to i sačuvao Rijekotok. Kraj i poruka od Cersei... ma ja vjerujem da će je ići spasiti, ma mora... on je voli. Iako je možda sada malo naduren, ali ipak je voli.

Sansa - ili Alayne... moram priznati da je Sansa jako puno napredovala kao lik. Od umišljene princezice je postala pa... ne toliko naporna djevojka. Istina, nije bilo jako puno njenih poglavlja u knjizi, pa je možda i to razlog. Njena poglavlja su bila čisto zanimljiva za čitati. Maloprsti svakako pridonosi tome. On je prefascinantan lik. Definitivno jedan od većih mudrijaša u knjigama. Nekako bi ga čovjek strpao uz bok Tywinu i Doranu glede toga. Kad si čovjek samo promisli koliko je on toga ispletkario i koliko je njegova rada u trenutnom tkanju Westerosa, da se čovjek začudi. Pogotovo kada se uzme u obzir kako je niskog roda. Kad se samo sjetim da je ubio Joffreya tek tako jer je mogao... A sada je strpao one Izjašnjene kneževe u džep, već sređuje Sansi Orlovo Gnijezdo i neposredno tako i Oštrozimlje. Ma genijalan je lik. Robert je i dalje naporan, a Sansa/Alayne ga je nekako uspjela malo sredit, svaka joj čast. Treba sada vidjeti kako će se Maloprstovi planovi odvijati...

Mislim da je to to... Od druge polovice likova najviše mi ja falio Tyrion. Baš me zanima kuda je pobjegao, gdje se sakrio. Također me zanima isto i za Varysa, gdje je on, kamo je pobjegao... Ajde, bit će zanimljivo popratiti i što se događa na sjeveru, kako zima i to, Drugi i tako. Nažalost, vjerojatno će se i Bran pojavljivati tamo... A možda i neće. Iako, moglo bi biti zanimljivo malo u početku da vidimo tko je onaj čudnovati jahač (na kljunaš).

Nemojte niš zamjeriti ako sam što zaboravio spomenuti u svom osvrtu...

Gozba Vrana je odlična, možda malo slabija meni osobno od Oluje Mačeva, ali ovo je ionako tek prva polovica knjige. Sad mi ne preostaje ništa drugo doli sjediti i čekati s ostalima dok ne zaplešemo sa zmajevima. Ili možda zaigrati Igru prijestolja još jednom prije?

Pa do tog nekog događaja... dotipkanja.

I veeeeeeelikoooooo hvala mojoj dragoj Maši na preporuci, nagovaranju, zapovijedanju... i posudbama dakako. Priča i knjige su zasad nešto genijalno, tako će se nadam i nastaviti do kraja sage. Ne žalim ni sekunde provedene uz knjige, utrošene na tipkanje postova (za koje se iskreno nadam da će bar dvoje ljudi pročitati od početka do kraja). Mislim da je to jedno od kvalitetnijeg i bolje utrošenog vremena (na čitanje itd.). Hvala još jednom!

9

vidis, meni se to bas svidjelo.
dodaje malo dinamicnosti, da to tako kazem. plus, fora je cisto sa strane simbolike i pomaze da se "ufuras u lika" sto je ponekad korisno s obzirom da poglavlja nekih likova znaju biti udaljena i po stotinjak stranica.
plus, moram priznati da sam razvio poriv listanja knjige i citanja imena poglavlja unaprijed, ali ovaj put mi to i nije polazilo za rukom. sto me u biti poticalo na brze citanje.


hm... ja se bas nadam da nece biti nekih sukoba na relaciji Victarion - Euron.
bilo bi fora da je Victarion osvojio krunu, ali sad kad nije, mislim da bi bilo u neku ruku degradirajuce za njegov lik da se nakon par mjeseci sjeti da bi ipak mogao ubiti Eurona. da je to napravio odmah bilo bi mozda cak i fora, ali ovako bas i ne.


hajde, moze se reci da njih dvije imaju nekih dodirnih tocaka, kao na primjer... hm... spol? ili... imaju (imale su) oceve koji su face? ali ono...
dalje od toga bas i ne bih isao.

Arianne je inteligentna, snalazljiva, puna energije. strastvena je i u neku ruku tocno zna sto zeli (kao sto se vidi iz tog plana oko Myrcelle) a s druge strane nema pojima sto zeli (npr. s Arysom).

ona je izrazito neovisna, samostalna. moglo bi se reci da je to karakteristika dorneovskih zena, ali kod nje se bas dobro vidi. i to nije nekakva puka tvrdoglavost ili umisljenost. ona si ne zabrijava da je nekakva velika faca, naprosto slijedi svoj put i kroz svoje postupke postaje genijalna.

Cersei s druge strane, ah...
da... vidjelo se u ovoj knjizi kako nesposobna moze biti.
kao prvo, pogledaj samo s kime se Cersei okruzila, a s kime Arianne. po tom pitanju Cersei se pokazala jadnom. ona ima tu sliku sebe kao najbolje, najpametnije, naj-ne-znam-ni-sam-sto i spremna je otici tako daleko u uvjeravanju drugih u to da se okruzila idijotima samo kako bi dobro izgledala među njima. i vidimo koliko ju je to kostalo, a prica o tome tek pocinje.

i rekao bih da se njih dvije mogu najbolje usporediti ovako: Arianne je upravo onakva kakvom si Cersei konstantno umislja da je, premda to nikada nece biti.


e, ovo mi je bila jedna od zanimljivijih stvari u knjizi.
nekako smo bolje upoznali Cersei, neke stvari su se pocele lagano poslagivati, poceli smo otkrivati od kuda dolaze neki njeni kompleksi.
u biti, ljepo je vidjeti kako Martin i nakon cetiri knjige moze jos uvijek produbljivati likove.


vidis, i ja se nadam da hoce.
osobno, Pas mi je jedan od najdrazih sporednih likova.


hm... ne bih bas otisao tako daleko.
istina, Maloprsti ima stvarno genijalne ideje/planove/spletke.
i rekao bih da je ucinio po tom pitanju vise od Tywina, a za Dorana ne mogu bas reci buduci smo tek poceli otkrivati njega i njegove planove.

pa ipak, Maloprsti ima tu jednu dimenziju mahnitosti.
genijalan um, to je neosporivo, pa ipak njegove motivacije mogu se vecinom svesti na fiksaciju na Catelyn. usporedbe radi, jedan Doran ima na umu puno vise, nekako bih rekao da ga na djelovanje poticu stvari poput osjecaja prema domovini, prema svojoj lozi, nasljedstvu, osjecaji casti i slicno.

dakle Maloprsti koliko god bio dobar u planiranju i spletkarenju konstantno koketira s ludilom. ima trenutaka kad je s jedne strane, ima ih i kad je s druge. samo ga njegova inteligencija odrzava na zivotu. premda ovo "samo" u prosloj recenici i nije najbolji izbor rijeci.


e, to mi je bilo genijalno za citati.
kako se polako sumnja javlja u njemu, kako raste, kako ga preplavljuje, kako shvaca sto se sve događalo, kako polako uviđa kakav je svijet uistinu, kakva je Cersei uistinu.

isprva zakopava glavu u pijesak, ali s vremenom to postaje nemoguce, cak i za njega. to je ono kad covjek ima sliku nekoga u svojoj glavi, kao sto je on ima sliku o Cersei. ta njegova predođba nje u biti mu je pomogla da prezivi u proslim knjigama, ta slika bila je utjelovljenje njegove ljubavi prema njoj. i uistinu ju je volio. u biti, rekao bih da je Jaine najveci romantik sedam kraljevstava.

ali kad se jednom ponovno nasao u Grudobranu i kad je tamo zatekao Cersei naprosto nije vise mogao zadrzati onu sliku o njoj koju je imao, koju je stvorio. i to mi je predobro bilo za citati kako se pokusava ocajnicki zadrzati za tu sliku i kako mu ona izmice iz prstiju.


i to je upravo to.
mislim da je ne voli.
volio ju je, tocnije volio je onu sliku nje.
ali ona nije ta slika. ona ga je razocarala, moglo bi se reci da je razocarala njegovu Cersei koju je on volio. i tu je shvatio da te Cersei vise nema.
tako da... ne, ne voli je.

ako je i ode spasiti bit ce to iz osjecaja nekakve duznosti prema kruni ili nesto slicno. spasiti je i onda je poslati kvragu. tako nesto.

Za početak nadodao bih kako će zanimljiva biti i situacija između Lannistera i Martella pošto je Myrcella malo jelte, osakačena. Još jedna od zanimljivih situacija za pratiti u daljnjem razvoju priče. Bila je pod Doranovim skrbništvom, Arianne je malo zeznula... Sreća njihova da je Tywin mrtav, a Lannisteri (ostatak) u laganom rasulu. No svejedno im neće biti lako.



Pa nisam ja ni napisao da je loše ili da mi se ne sviđa, malo je neobično. Samo sam naveo malu devijaciju od standardnog formata. Jedino ponekad je malo zbunjujuće, ne znaš odmah o kome se radi (Prorok, Kapetan straže, Žetelac...). A onda ponekada se niti iz poglavlja ne može prvi tren uhvatiti iz čijeg gledaišta pratiš događaje. Što može biti i zabavno čak...



Ne znam, po meni je neki sukob neizbježan na toj relaciji. Ne kažem da će ga izravno Victarion ubiti ili obrnuto, da će se direkt sukobiti, ali vjerujem da će krvi i podmještanja biti. Euron mu je prasnuo ženu i Victarion ju je vlastitim rukama ubio radi toga. Nekako ne vjerujem da mu je to zaboravio i oprostio. Na kraju krajeva, tu je Victarionova izjava kako mu je on iskoristio ženu, pa će i on "njegovu kraljicu" misleći na Dany, jel. Naravno, ako Victarion uopće dođe do Dany itd.



Paaaaa, sve je to relativno. Obje su imale svojeg bjeloplaštnika, istina da je Jaime bio (i ostao) Cersein brat (blizanac štoviše), ali nije jadna Arianne kriva što joj brat nije ogrnuo bijeli plašt.

Ne znam sad dal ti želiš reći da Cersei nije inteligentna, snalažljiva, puna energije, strastvena, zna što želi (vladati, biti kraljica), a sa druge strane nema pojma što želi (Jaime itd.)...?

Istina Cersei je napravila neke greške u koracima koje su je skupo koštale, to sam i sam naveo glede nje. Ali mislim da se sve ovo može i na nju upotrijebiti.

Najveća razlika između njih dvije je okolina u kojoj su se trenutno našle i podrška koju imaju. Arianne je sigurna, omiljena u Dorneu itd. dok Cersei nema nikakve potpore ni podrške ni u najbližoj obitelji (što je dobrim dijelom i sama kriva). Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se Arianne snašla u Cerseinoj koži i situaciji. Cersei je kraljica i samim time ima neprijatelja koliko hoćeš (opet, dosta si je toga i sama priskrbila i zaslužila).

Dalje, taj Ariannin plan s Myrcellom... neću reći da je bio loš, ali i da joj je uspio, pitanje je kako bi to sve završilo. Uvukla bi Dorne u rat vjerojatno za koji nije sigurno da bi ga mogao/la dobiti. Sam Doran je rekao da je snaga Dornea precijenjena i da je bolje da tako ostane.

Onda, kime se ona okružila... najbližim prijateljima i nekim kvazivitezom Tamnom Zvijezdom koga nitko ne poznaje zapravo, a sam Doran tvrdi da je opasan, najopasniji od njene družine. Uostalom, notko od te njene družine ju je i izdao. Tako da ni ona se nije tako sigurno okružila. Tu su i pješčane zmije, koliko sam shvatio, samo je sa određenima (jednom-dvije) dobra ili jako dobra. One imaju zajednički cilj, ali je i svaka imala neki svoj plan za provesti osvetu. Opet se ne može govoriti o nekom jedinstvu (i bratstvu oli sestrinstvu ).

Tako da ne bi rekao da su njih dvije toliko različite. Najrazličitije između njih dvije jest situacija u kojoj se nalaze. Dok Arianne zasad ima jako dobru poziciju i situaciju, ona za Cersei u ovom trenu je potpuno suprotna od toga.

Osim toga, Arianne se tek treba dokazati i vjerujem da njeno vrijeme tek dolazi, pa ćemo vidjeti kako će se situacija odvijati dalje.



Istina, baš mmi je genijalan glede toga... kada u četvrtoj knjizi ti otkrivaš neke nove stvari koje uvelike pojašnjavaju lika i njegove poteze kroz sve knjige. Recimo bilo mi je fora i ono kako je ona očekivala (Tywin planirao) da će se udati za princa. Baba Maggy (ili kako se zove) joj je rekla da će se udati za kralja, pa je Cersei mislila da će morati čekati da Aerys odapne da se uda za Rhaegara. No onda je Robert ubio Rhaegara, Jaime Aerysa i ona se udala za kralja Roberta. Zanimljivo da Robertu nije oprostila ni to što je ubio Rhaegara, tj. mrzila ga je zbog toga i voljela bi da je bilo obratno. Da je Rhaegar ubio Roberta.



Jep, i ja se nadam da će ga negdje izvući, da se Gorki samo dokopao njegove kacige. Iako je onaj septon rekao da ga je sam pokopao (Psa), ali to je rekla-kazala. Možda on nešto skriva i žele da svi misle da je Pas mrtav.



Pa dobro, nisam ih ni mislio uspoređivati u potpunosti. Više taj neki dio s planiranjem/spletkarenjem. Dakako da je Doran daleko (ajmo reć u nedostatku bolje riječi trenutno) uzvišeniji i promišljeniji od ove dvojice. Pogotovo od Maloprstog. I istina ovo da smo Dorana tek počeli otkrivati (isto kao i Arianne).

I dakako da Doran ima kao poticaj osjećaje prema domovini, svojoj lozi, nasljedstvu i sve to kada on domovinu, lozu i osjećaj časti ima. Maloprsti nema ništa od toga, on je jedan prosti (da prostiš) seljačić, koji je svojim oštroumljem došao do visoke pozicije i iskoristio tu poziciju najbolje što je mogao.

Dakako da ne možemo njih trojicu uspoređivati po svim dimenzijama, ali u tim nekim mudrijaškim, genijalnim planiranjem i planovima mislim da se može povući neka crta. Opet je okolina i pozadina likova puno drugačija i ne može ih se potpuno strpati u isti koš.

A to da je ili dal je Maloprsti lud, mahnit... pa svakako da je. Čak i nisam načistu koji su mu planovi s Sansom. Nekako mi se čini da se i on malo zapalio na klinku. Mislim/vjerujem da ga podsjeća na Catelyn.



Paaaaa, opet se ne bih baš složio. Ja mislim i vjerujem da je voli. Čisto sumnjam da ju je prestao voliti preko noći, a volio ju je cijeli svoj život. I nekako mislim da bi upravo ponos mogao biti taj koji će ga odvratiti od nje i toga da krene u Kraljev Grudobran i spasi je. Kao što napisah, ona ga je povrijedila te je on sada naduren. Istina da je i Lancel potvrdio Tyrionove riječi koje tako dobivaju jako na težini. Ali ja vjerujem da je on još uvijek voli. Tako da ako neće ići spasiti Cersei, napravit će upravo to zbog tog nekog ponosa, povrijeđenosti itd. A kasnije će mu biti žao vjerojatno. No to je samo moje mišljenje i viđenje i ne mora biti ispravno.

8

ne tvrdim ni ja da ju je prestao voljeti preko noci, vec je ona prestala biti zena koju on voli. mozda zvuci malo konfuzno, ali razmisli.

volio ju je, jos od malih nogu. zivot ih nije bas mazio, on je bio poslan u Grudobran, bili su razdvojeni. ali on ju je i dlaje volio. kad su se nekako i uspjeli ponovno pronaci tu je bio Robert. ali on ju je i dalje volio. i tada dolazi rat i on biva zatvoren u Rijekotoku. i dalje ju voli.

stovise, moze biti da je upravo ta njegova ljubav prema njoj ona sila koja ga tjera naprije. koliko je se samo puta sjetio u prosloj knjizi? u crnim danima svoga zatocenistva u tamnicama Rijekotoka, pa onda kroz svoj bijeg, osakacenje, Harrenhal. svo to vrijeme mislio je samo o njoj. o tome kako ce joj se vratiti, o tome kako ce joj pomoci.

i onda napokon dolazi do Grudobrana, nakon svega sto je prosao, da bi saznao kako se ona kurvala okolo dok je on trunuo u tamnici i dok su mu odsijecali saku. u ovom trenutku to nije vise pitanje povrijeđenog ponosa, nije vise pitanje uvrijeđenosti. on ionako nikad nije bio covjek od prevelike casti. stovise, cesto puta ga je vodila upravo strast.

pa ipak, u ovom trenutku i on sam uviđa da Cersei koju vidi pred sobom nije vise ista ona Cersei o kojoj je razmisljao protekle tri knjige. to je jednostavna cinjenica. istina, ona se mozda i nije fundamentalno promjenila, mozda nikada i nije bila onakva kakvom ju je on smatrao, onakva kakvom ju je volio. upravo smo u gozbi vrana vidjeli njezina sjecanja iz djetinjstva i mastarije o Rhaegaru i slicno. (dok, primjetimo, on nikada nije sanjao o nikome osim nje.

Ok, prvo, Pas nije mrtav

nema šanse

Kad je došla u onaj samostan, ili što je to već bilo, Brienne je vidjela nekog visokog frajera ogrnutog plaštom, ali nije mu vidjela lice... E sad, frajera se vjerojatno ne bi spominjalo da nije nekako bitan, pa ja vjerujem da je to upravo Pas

Što se tiče Cersei/Arianne... Slažem se s Trapom u potpunosti... Da, i mene je Arianne dosta podsjetila na Cersei, upravo zbog te neke svoje odlučnosti i uzimanja stvari u svoje ruke... Al ne bi rekla da je išta pametnija od Cersei Mislim, šta je ona planirala postić otimajući Myrcelu? Koji je bio njen plan? Tko su ti fascinantni sposobni ljudi kojima se ona okruzila? Jedini sposobni bili su Tamna zvjezda (koji je, primjetimo, na kraju zaje*o stvar, osakatio malu i pobjegao) i Arys (koji je, primjetimo, završio mrtav ) A i plan "idem ja sa svojom ekipom iz vrtića otet princezu i učinit ju kraljicom" mi nikad nije imao smisla

uostalom, ak joj je smetalo što doran nije reagirao na oberynovo ubojstvo, šta se nije udružila s njegovim kčerima?

Cersei je po meni imala puno bolje spletke, ideje i planove...

e sad, to što Arianne ima bolju "pozadinu", odnosno oca koji ju je izvukao iz govana kad se uvalila u njih, a Cersei nema, je stvar okolnosti, a ne njihovih lukavosti/snalažljivosti/čega već...

Uzmimo za primjer tyriona... Ok, volim ja njega, i to sve... al ide mi na živce kad ga ljudi toliko veličaju zbog njegove "snalažljivosti i lukavosti". Daleko od toga da on nije snalažljiv i lukav, svaka mu čast na nekim postupcima, no hrpu puta se on izvukao iz sranja samo zahvaljujuci spletu okolnosti...

Nije se tyrion sam spasio iz orlovog gnjezda, spasio ga je bronn... nije tyrion sam pobjegao iz kraljeva grudobrana, pustio ga je jaime... šta da nije bilo njih dvojice u tom trenutku na tom mjestu?

e i da... meni je u knjizi jako fascinantan onaj cersein novi meštar

Ja jedva čekam da saznam kakve on to eksperimente radi u tamnicama

Al ste se raspisali.

Uglavnom, vidi se nedostatak nekih likova što je pak utjecalo na izvjednu jednostavnost knjige, al ne u smislu da je piece of cake, već je manje kompleksna od prethodne tri. Poglavlja i likovi u njima su u prvoj polovici knjige prilično odijeljeni jedni od drugih. Tak da je susret Arye i Samwella taj blijedi dojam antikompleksnosti. Svi likovi (izuzev Jamie i Cersei) su izolirani u svojim poglavljima što pak ima svoju kvalitetu u smislu karakteriziranja ko što ste tu natipkali, ili za produbljivanje radnje, ali umanjuje kompleksnost cijelog djela.

Od likova koji nedostaju, mislim da je bed što ih nema, ali u neku ruku je priča tako išla da ih se na jedno vrijeme ostavi.

Jon je sa Stannisom i Melissandre na Zidu, obnavljaju utvrde. Sumnjam da bi bilo zanimljivo čitati kako mjere grede i žbukaju i posipaju kamen; jer Drugi lurkaju s one strane Zida, a divljaci su razbijeni i raštrkani.

Davos, hm, on je na kraju treće knjige ostao na brodu, i što on ima raditi osim čekati Stannisa? Doznajemo u ovoj knjizi da je otišao u Bijelu luku žicati savezništvo pa je završio za glavu kraći, al to nije istina jer sam vidio sadržaj pete knjige pa znam da nije mrtav.

Tyrion je nestao s Varysom, i time što knjiga ne otkriva gdje su ta dvojica nestala daje nam neki način da se uživimo u likove Jamieja i Cersei koji se također wtfišu gdje je nestao Patuljak. Misterij.

Daenerys je u svom posljednjem poglavlju u trećoj knjizi rekla da će ostati neko vrijeme u Zaljevu robova i učiti se vladati. Ajde, ima to svojih izazova, jer ipak je spomenula kako joj je u neku ruku bed što je ipak oslobodila robove jer su u ropstvu imali izvjesnu sigurnost, a ovako kao slobodan narod imaju samo glad. No u širem kontekstu je ta priča nebitna, iako bi se na taj način moglo otkriti kakva bi vladarica bila Dany.

Bran. E Bran je definitivno trebao biti u ovoj knjizi jer njegova priča je otišla s one strane Zida sa misterioznim Hladnorukim. Tko je on, što će mu reći, kako je znao da dolazi i to sve.

Rickon. Hm, njaah. U seriji je on taj koji s Oshom pravi društvo Branu, a ne Jojen i Meera. U knjizi su otišli kome ono...Boltonima ili Karstarkovima? I od onda ni riječ.

Theon. Pa i taj lik fali još od druge knjige.

Dosta o onima koji fale.

CERSEI - Lik koji ima najviše poglavlja. Moram priznat da mi je bilo nekako dosadnjikavo u početku to natezanje s njom i Jamieom. Vole se, ne vole se. Previše poglavlja je otišlo na Tywinov sprovod, mada je bilo fora čitati kako je leš smrdio odvratno zbog probušenih crijeva. Čovjek koji je navodno srao zlato. Malo spletkarenja sa Maceom Tyrellom kojeg je ležerno poslala u opsadu Krajoluje, Vitez Cvijeća se sam zajebo kad se ponudio da osvoji Zmajev Kamen. Ostatak vremena se prolezbila i spletkari protiv Margery. U biti prijelomni dio je njen razgovor sa vrhovnim septonom, razgovor u kojem je otpisan dug krune, razgovor kojim je osigurala novu vojsku i maknula prosjake s ulica. Ali to joj se obilo o glavu jer religijska vojska miriše na inkviziciju, što je ispalo na kraju knjige kao najveći obrat u ovom dijelu. Netom osnovana vojska je u istom danu uhapsila dvije kraljice. A kralj ne kuži ništa, on bi samo lupao pečate. Ona spletka oko Bronna je bila dobra ideja, ali loše ostvarena jer su je izvršavali amateri. A Bronn je prevelika faca da bi se dao tako lako nadmudriti.

JAMIE - Isto kao i Cersei. Jebala se s Osmundom Kotlocrnim, Lancelom, a možda i Malim Lunom. Te Tyrionove riječi kao da su mu to bila mantra svaki put kad je pričao sa Cersei. Ni njegov lik mi nije bio nešto do pred kraj, tj. do opsade Rijekotoka. Ajde, bila je ta nekakva psihološka izgradnja lika, to produbljivanje njegove promjene ličnosti iz bahatosti u nekakvu kivnost. Ali do te opsade se samo svađao sa sestrom, vježbao sa Ilynom, razgovarao sa ljudima ovdje, ondje. Došao je u Harrenhall, popričao s ljudima, razmišljao o Brienne. Došao u Rijekotok, razgovarao sa onom debelom tetom. Ništa. A opet, zanimljivo ga je bilo čitat.

BRIENNE - Kao Arya u prethodnoj knjizi, jaše i jaše ko Lawrence od Arabije. Posvuda trulež, smrt, blato, rat. Zvuči grim i psihoterorski, ali je zapravo dosta dosadnjikavo. Pola knjige projaši da bi samo ubila Dobrojeba i još onu dvojicu; dakle likove koji bili ''jedni od'' mučitelja tamo u Harrenhallu. Posve nebitno sve dok nije došla do Tihog Otoka gdje doznajemo da je Pas mrtav , ali svejedno netko s njegovom kacigom sije teror uz Trozubac. I onda susret sa Gendryjem i jedina hand-to-hand bitka između nje i Gorkog koji joj je pojeo pola lica. To će bit jebeno da snime. I povrh svega susret sa zombi Catelyn koja mi je puno draža ovakva misteriozna, hladna, surova sa hrgljavim glasom, nego hiperreligiozna i hipermajčinska gospa koja previše razmišlja i onda napravi ono najnepromišljenije (tipa puštanje Jamieja). Uglavnom Brieene mi se nije nešto dopao kao lik; mislio sam da će biti nešto više karakterizacije njenog lika jer se ipak pisalo iz njene perspektive, ali ništa od toga. Ružna i mišićava djeva koja traži svoje mjesto u svijetu tako da traži čast u ime drugih. Martin je probao pisati o njoj i valjda se ni njemu nije dopalo pa ju je dao objesiti.

DORNE - Dorne je sušta suprotnost od Sjevera i Zida. Ne samo u klimi, već i meni u tom nekakvom mentalnom smislu, jer volim hladnoću i zimu, a ljeto je fuj fuj. A Dorne je nekakva pustinja. Malo je kompliciranije napisan taj arc u ovoj knjizi jer je pisano iz perspektive 3 lika - Hotaha, Arysa i Arianne, mada je sve mogli biti pisano iz perspektive Arianne; mogla se primjerice u prvom poglavlju ona tamo pojaviti uz Doriana umjesto da smo to pratili iz Hotahove perspektive, a za Arysa da ni ne govorim. Uglavnom, ta ideja o svojevrsnom državnom udaru mi se čini plitkom jer praktički bi digla Myrcellu protiv vlastitog brata, ni krivu ni dužnu. I rat bi se borio zbog osvete nad Oberynom koji je svjesno išao u fajt protiv Gorostasa. Tak da, plitko dijete ta Arianne. Mada nije dijete. Dorian mi se čini kao ok lik, onak sav u kolicima i u agoniji zbog upaljenih zglobova, pa ipak i uz minimum komunikacije sa podređenima uspijeva da bude po njegovom. Lik kojeg treba detaljnije pogledati u idućim knjigama.

ŽELJEZNI - Isto kao sa Dorneom, pisano iz perspektive više likova, i sa drugačijim naslovima, mada ne kužim zašto (Žetelac, Krakenova kći, Prorok i te spike). Čudi me čudi otkud Željeznima tolika flota kojom mogu terorizirati obale Ravni, kad ih je prije par godina Eddard Stark osakatio i primirio? Ili se Balon nije usudio ići u boj s onime što ima, ili je Euron doteglio čitavu armadu s istoka sa sobom. A i Victarion isto, zapovjednik flote, a gdje je bio u prve tri knjige? Vlažnokosi mi je fora, onak čupav i žgoljav, pa onda gol se smoči u olujno more da dobije božansku inspiraciju. A Asha pak, kaaznam. Bilo je fora njezino simbolično prikazivanje osvajanja Oštrozimlja tipa osvojili smo kamenje i repu i ništa više. Nešto je malo nagovarala Victariona i čitavo poglavlje je provela sa onim nekim stricem Rodrickom Čitateljem. Čini mi se posve nepotrebno poglavlje. I onda je nestala. Uglavnom, najbolje poglavlje knjige je taj Žetelac, najveća bitka knjige, fora mi je bila ona ''briga'' da se ne zamažu suknje pa su sve gospe morale služiti gole na fešti Željeznih, te na kraju Euronov plan da pridobije zmajeve. To be continued definitivno.

SANSA - Spomenuli ste da je lik napredovao, što stoji. Ali ona je u svojoj priči maknuta u stranu, u potpunosti ovisi o Maloprstom i njegovim spletkama. Ono kad su došli Izjašnjeni knezovi, on ih je djelomično ili potpuno primirio, a kad joj je objasnio za koga će se udati, moraš se zapitat ima li Maloprsti šalabahter veličine cijelog Zida da upamti po kojoj je logici taj njezin zaručnih Harry nasljednik. Kak je lik to izbrbljao, posve sam se pogubio u tim srodničkim vezama. Uglavnom Sansa je karakterno napredovala, ali je u istom položaju kao i u prethodnim knjigama, i dalje u zlatnom kavezu, i dalje ovisi o drugima.

ARYA - Zbilja ništa posebno. Tko si ti? Nitko. Lažeš. To je sve. Mota se po Braavosu, prodaje ribu i školjke. I to je to. Ubila je prebjega sa Zida. I igra se sa vlastitim identitetom. To je sve.

SAMWELL - U neku ruku kao Brienne. Ona jaše po tmurnom krajoliku, on plovi. I bljuje. Gilly cmizdri. Beba cmizdri. Aemon senilno kuka. Malo osvježenje su brodari s Ljetnog otočja, pogotovo kapetan kojemu je FUCK bila prva riječ na Zajedničkom jeziku kojeg je naučio. Likovi iz prologa, hm; kroz cijelu knjigu sam se pitao što s njima, tko su što su, da na kraju ne bi ni skužio da je Sam k njima došao da nisam to pročitao u ovoj temi. Uglavnom zmajevi na repertoaru.

D bodom lajn, nešto slabija knjiga što se tiče kompleksnosti radnje, vidljiv izostanak nekih likova, dodatno razrađivanje ostalih likova. Al kad sam se već toliko navukao, onda mi je tak svejedno, mogu tako otegnuti s knjigom ko Santa Barbara, da apsolutno ništa ne rade, prekidaju post, sanjaju i jebu se, kad se lako uživjeti u likove.

E da, za Gendryja mogu skužit da je ostao kao nekakav špijun odmetnika u onoj krčmi. Al što radi Tom od sedam struna kod Freyevih??




Stark je sa Baratheonom ustao protiv Targaryena, uništio njegovu vladavinu, nastao je mayhem, pokolj djece, izgon bebni. Misliš da bi Daenerys se udala za, štajaznam, 4-5 godina mlađeg Brana?