Pa ..oz koliko se ja sican uz Čakavicu koja je bila uz obalu ..Štokavica je bila vecinom oko knina i zagore a tamo je zivilo masu srba ..zar je to cudno

Edit - Ali je ikavica 99% hrvatska pojava

Meni je govor u Pločama i okolici, simpatičan.

Joj, Rai, piše se velikim slovom samo ako je to naziv nečega, svi pridjevi koji završavaju na ki, ka, ke, inače se pišu malim slovom.


Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik
Ako to uzimaš za svoju polaznu tezu, moram te upozorit da je to bilo prije 6 stoljeća... i naglasak je na književnosti, nikakav govor se ne spominje...
A ako je netko čitao Dunda Maroja, primjetit će da se hrvatski jezik itekako promjenio odonda. Možda je više razumljiv nego Marulićeva Judita, ali za tvrdit da je dubrovački govor osnova današnjeg hrvatskog jezika, pa i nije... a da je dubrovački govor nešto posebno razumljiv, pa i nije...

@Captain - ne kužiš me... Htio sam reći da "ŠTA" nije nikakav srbizam, već hrvatska riječ.

Inače, tih zabluda oko srbizama ima na milijarde, npr. za riječ "hiljada" sam često puta od ljudi čuo da je srbizam, a zapravo je to "grcizam" (valjda se tako kaže ) - khiliás

Agreed. ... to je bilo poprilično popularno nakon rata, bilo što što je podsjećalo na SFRJ, proglasilo bi se srbizmom i uvodilo se arhaizme, koji su u biti neki drugi "izmi"...

@Rai - povremeno možeš pročitati cijeli tuđi post i izvore...

Dobro mozda i nije ..ali oni ne koriste nikada ŠTO ili Ča ..Što jedino koriste crnogorci i hrvati a Ča samo hrvati kao i Kaj

A da ti potkrijepiš te tvoje činjenice nekakvim navodima i izvorima činjenica? Jer ovako samo čitam da je nešto činjenica, a nema dokaza?
Čini mi se isto tako, da jezik i govor, nisu nužno dvije iste stvari... pod jezikom se često misli na pisano slovo, a ne na govor...
Ako si pročitala, da li primjetila gdje se još koristi štokavština?
Isto tako, vjerujem da će se većina složiti, da je bosanska štokavština najbliža onoj koja se koristi u hrvatskom "standardnom" govoru... inače, ako ikad svratiš u Pulu, možeš zaboravit na "standard" jer tamo ljudi rijetko kad kuže što im govoriš na "standardnom", a ne govore niti jedan drugi dijalekt osim svog... pa im tu počni pričat sa "đ" (koje se usputno, jako koristi u hrvatskom "standardnom" govoru) pa bumo vidli gdje ćeš dospjet!
Usputno, ova rasprava je poprilično otišla daleko od teme.

Dokaz je ono što se uči u školama i ono što se čuje na ulicama u Dubrovniku ( odnosno govor dubrovčana ).

''Prvi je cjeloviti tekst na štokavskome narječju uopće Vatikanski hrvatski molitvenik, nastao u Dubrovniku prije 1400.''

Dubrovački govor a ne bosanska štokavština najbliži je Standardu.

Puno se pisalo o pravopisu zadnjih dana na forumu i sada vidim Sa predsjednikom uz čevape, zar ne bi trebalo biti Sa predsjednikom uz ćevape? Dakle, meko č.

I nije SA već S predsjednikom...

Ja ću samo napisat jednu stvar... ne mogu vjerovat da netko može griješit oko ć i č... samo me zanima što je meko č a što je tvrdo ć... u hrvatskoj abecedi postoji ć i č... nigdje se ne spominje meko ni tvrdo č... i da, ide sa ćevapi, sa ć a ne s č...

WTF?
Ide prvo č, pa ć... odnosno tj=ć, a č sam zaboravila od čega nastaje...
A to griješe ljudi zbog svojih dijalekata... recimo u dalmatinskom je sve praktički između č i ć, a umjesto ije i je se koristi i.
Posljednjih godina sam se načitala toliko nepismenih skripti iz ekonomije (za ne vjerovat ) da sam umalo počela brkat što je ispravno... zato savjetujem čitati starija izdanja knjiga gdje je potpuno vidljivo kad se koristi č a kad ć, i gdje ije a gdje je.

Ajme, kad se ja sjetim svoje skripte iz geodezije sa druge godine... Ne samo da je bilo pravopisnih greški, već su rečenice bile apsurdno loše složene, kao da autor nije išao u osnovnu školu. Najjače je bilo kad sam na usmenom ispitu (kad je ocjena već bila u indeksu) pitao profesora "tko vam je pisao tu skriptu," a on kaže "ja."